Prošetali smo brdom iznad Petrinje – kapelica je dobila boju

Autor:Miroslav Šantek

Ovo zdanje su davno sazidali stari Petrinjci kao zavjet protiv kuge. Trebao im je neki nebeski zaštitnik koji će ih spasiti od te bolesti koja je harala Europom, pa je tako sv. Rok bio pravi lik za to. Da li ih je spasio ne zna se, ali pojavom boljih uvjeta života i medicine, kuge više nema u tom obimu, a kapelica je postala grobna kapelica, na zapadnom brdu koje dominira iznad Petrinje. Preživjela je ,doživjela i vidjela svašta, sve dok je srpski mineri nisu u proljeće 1992. godine sravnili sa zemljom i izbrisali njen trag. Tek prije nekoliko godina krenula je ponovna izgradnja kapelice na istom mjestu, sa istim izgledom. I sve je to pohvalno jer kapelica je svakako simbol Petrinje, ali je nejasno zašto na samom startu gradnje sam Kaptol nije ubo lovu i to malo zdanje riješio u roku odmah, već se gradnja kapelice protegla na tri godine i ne vidi se kraja završetku radova. Očito je da nema dosta novaca. I tako smo svjedoci polagane gradnje sv. Roka. Dio po dio, teško se porađa. Ovih dana zabilježili smo nešto novo pod tim pitanjem.

Toranj kapele sv. Roka dobio je boju.
Na ulazu u groblje postavljena je metalna turistička ploča vrlo lijepog izgleda sa svim potrebnim podacima za posjetitelje i prolaznike Petrinjskom šetnicom.
Unutrašnjost kapelice prepuna je građevninskih skela. Daleko je još završetak izgradnje.
Još jedan dan umire u jarkim bojama sunca.

Groblje sv. Roka je najstarije petrinjsko groblje, poluokruženo i skriveno gustom šumom, mjesto na koje dolaze samo ljudi koji ovdje imaju grobna mjesta, a takvih nema puno. Sv. Rok je i najmanje gradsko groblje, skriveno u tišini i miru brda iznad Petrinje. Ponekad me put odvede  na to mjesto gdje postoje zanimljivi stari, teški, zarđali križevi, kameni spomenici i zanimljive grobne skulpture i vrlo je rijetka pojava da susretnete nekog na groblju. Prije nekoliko dana sunce je zalazilo i obasjalo toranj sv. Roka i prosulo se po novoj boji fasade. Mali trenuci, male stvari koje čovjeka razvesele. I dodaj svijetu malo boje, čudo moje, veli jedan Panonski mornar.U tom moru grobnog sivila, pored zelenila šume, ova boja je baš legla.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here