Ipak poželim neko pismo

Autor:Miroslav Šantek

Taj sv. Jakov slavi se u najbolje moguće vrijeme. Ljetna noć zamiriši, mrakom plovi toplina, zvijezde sijaju na nebu, nekako je lijepo živjeti u to doba. I uvijek se uz njegov spomen dogodi ista priča, kao neki krug koji se svake godine na jednu noć zatvori i ponovno otvori. Najveće naselje Grada Petrinje, Mošćenica, slavi svoj dan uz tog sveca i svaki put fešta kulminira uz večernji koncert nekog glazbenika. Naravno, u skladu s financijama, organizatori dovedu nekog pjevača, a ove godine izbor je pao na Željka Bebeka – osobu koju ne treba posebno predstavljati.

Već od gradilišta buduće Poslovne zone na samom ulazu u Mošćenicu, uz samu cestu Petrinja – Sisak parkirani su automobili. Slobodnog mjesta ni za lijeka. Skupine ljudi – od majki sa malom djecom, starijih osoba koje su nakratko došle vidjeti gužvu i život i mladost svih oblika kreću se u kolonama uz prometnicu prema središtu Mošćenice. Imaju i putokaz – nebom paraju refektori. Mošćeničani sjede u svojim dvorištima, jedu, piju i druže se sa svojim gostima, ove godine vremenski uvjeti su idealni za takve stvari.Iz mnogih dvorišta čuje se muzika, pjesma i žamor, a kako se približavamo središtu događaja, prostoru kod osnovne škole, mala Mošćenica se naočigled pretvara u grad. Puno je ljudi, život brzo kolau spletu boja, lica, glasova. Kao i obično kramari, pečenjari i ugostitelji koji prodaju piće su na svom radnom mjestu. Gledajući sa strane, velika je navala na hladno pivo, klinci piju sokove, a ima i dosta ljudi koji su odlučili ubaciti u sebe i hrpu kalorija u obliku kobasica i sličnih jela i to u kasnu noć.

Sportsko igralište škole je poprište glavnog događaja i standardno je ispunjeno posjetiteljima. Zadnji redovi su rezervirani za ekipe, društva koja zasjednu za stol i gotovo da se ne miču. Dobro im je tu uz pogled na masu ljudi koja se progušćuje i sabija prema pozornici na kojoj Željko Bebek sa svojim bendom izvodi najveće hitove Bijelog dugmeta i mnogobrojne pjesme iz svoje dugogodišnje karijere. Čovjek će u prosincu napuniti čak 74 godine, a pršti od energije i mladenačkog izgleda. Nitko mu ne bi dao toliko godina. Uživo ne zvuče loše. Dvije gitare, bas, bubanj i klavijature daju malo čvršću i rockerskiju zvučnu sliku i uz solidan razgas Bebek i momci su isporučili dobru zabavu onima koji ih vole i koji su zajedno s njima nekoliko sati pjevali.

Na ovakvim događajima, u masi ljudi često i sam upoznam zanimljive osobe. Jedna od njih je jedna Martina iz obližnjeg Praćna koja je s veselom ekipom prijatelja došla u Mošćenicu. Žena je školovani fotograf koju je život odnio u neki potpuno drugi smjer i drugo zanimanje, ali voli sve u vezi fotografije, novinarstva, a posebno čita kolumne Dragane Čubrilo na PS portalu. Kaže da su to vrlo životne priče koje nema šanse da netko drugi objavi, baš kao i sam portal koji nema baš nikakve konkurencije u tom medijskom svijetu.

Martina je ostala uz hladno pivo, zabavu i društvo uz Bebeka, a ja sam sjeo u automobil i kroz tamnu noć se vratio prema Petrinji. Isprekidane bijele crte na cesti su me vodile kući. I stihovi davne pjesme Bijelog dugmeta: Ipak poželim neko pismo, ipak mada zajedno nismo.

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here