bezvremeno

poput letećih vrtova
u oči ulaze jadranske školjke
miris slanog kamena
i pokoji osmijeh usamljenog galeba
kanader svjetla obasjava more
tu čudnu prirodu
što pretvara tugu u radost
tu čarobnu ljepotu
što slatki uzdah cijedi
kroz vječnu kožu Mediterana
tijela se šljunčana protežu
raznose zvijezde i sunce
proplanke ljepote u miru
i gledam to more
izdah nastao iz usta svemira
pa se u čudu pitam
gdje je čovjek..gdje sam ja
da svojim bivstvom
ukrasim djelić sekunde
u tom bezvremenom platnu
Boba

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here