Zanimljiv govor Nenada Radoševića

Autor:Miroslav Šantek

Već dugi niz godina baveći se novinarstvom bio sam svjedok sastava, članova, uspona, padova i raspada mnogih Gradskih vijeća Grada Petrinje koji su djelovali, kako bi narod rekao, još u vrijeme Peje, Grge, Bepsa ili Dumbe –  (nadimaka petrinjskih gradonačelnika) koji su bili izabrani od tog istog naroda petrinjskog. Noćna mora svakog gradonačelnika je situacija ako nema većinu u gradskom vijeću, pa ima velik problem pri izglasavanju svojih zamisli (što je ustvari demokratski jako dobra stvar jer oporba nije samo promatrač odluka), a to je do nedavno bila situacija u Petrinji, ali je prije par mjeseci došlo do “pretumbavanja” –  troje vijećnika je prešlo na drugu stranu i stvoreni su uvjeti za novom raspodjelom snaga i novom situacijom. Svi jako dobro znamo staru uzrečicu da je politika kurva i to je potpuno normalna stvar našeg vremena u cijelom svijetu, stvar koja se često događa na toj sceni od onih najviših pa do najnižih razina.

Tad na scenu stupa Nenad Radošević (HNS) koji je od gradskih vijećnika izabran za novog predsjednika Gradskog vijeća.  Novi predsjednik medijski je nezanimljivo popraćen, malo tko uopće od građana išta zna o tom čovjeku koji nam se čini kao vrlo zanimljiva osoba za jedan otvoren intervju koji ćemo s njim obaviti i pitati ga bez uvijanja i uljepšavanja stvari o svemu, jer ovo je ipak PS portal, nešto potpuno drugačije od ostalih medija.

No, sinoć je kako je i red, održana Svečana sjednica Gradskog vijeća uoči samog rođendana Grada Petrinje (koja je bila prilično dugačka) i na čijem početku se uvijek obrati svojim govorom predsjednik Gradskog vijeća. Tako je Radošević dobio priliku da ostane zapisan u petrinjskoj povijesti i održi svoj govor prvi, ispred svih. Zavalili smo se udobno u stolice i pretpostavljali da ćemo čuti sve što smo već čuli prijašnjih godina gdje su se predsjednici obraćali, a onda je ovaj čovjek počeo pričati na način koji prije nismo čuli. Dosta podataka iz petrinjske povijesti je izrečeno o ljudima o kojima se u javnosti rijetko ili išta zna, a sasvim sigurno nije izrečeno s ove pozicije i s ovog mjesta. Moj novinarski kolega Toto je odmah rekao da je ovo jako dobro i da to moramo objaviti. Ja sam se složio. I tako –  evo govora što ga je sinoć izrekao Nenad Radošević:

Drage Petrinjke i Petrinjci, cijenjeni gosti, dragi prijatelji Grada Petrinje srdačno Vas pozdravljam na početku svečane sjednice Gradskog vijeća Grada Petrinje.

Davne 1240. godine Poveljom hercega Kolomana tada već postojeće naselje Petrinja dobiva povlastice slobodnog kraljevskog grada. Riječi Povelje o slobodi… ostat će stalna težnja koju će Grad Petrinja i njezini građani stoljećima dokazivati junaštvom. 

Sutra, 10. kolovoza slavimo blagdan sv. Lovre zaštitnika Grada, istovremeno to je spomen na 10. kolovoza 1594. kada Jeni Hisar ili Novi grad Petrinja biva oslobođena turske vlasti. Petrinja započinje novi život. Još čvršće zagrljena s Petrinjčicom i okrenuta rijeci Kupi otvara se svijetu. Još stoljećima poslije, Petrinja će imati ključnu ulogu u obrani Pokuplja, Turopolja i grada Zagreba. 

Kad kažem Petrinja, mislim na svako od 55 naselja na području Grada. Svako od njih ima vlastitu prošlost i zajedničku budućnost. O toj prošlosti govori pokoji zapis ili kamene ruševine, a ponekad fragmenti pronađeni u drugim krajevima. Tako, natpis Ecclesiae Hraztovicen nalazimo na gotskim kaležima u Zagrebu, Požegi, Jakšiću, Kaptolu… 

Ponekad tragove slavne prošlosti našeg Grada ne prepoznajemo… tko zna da se u nazivu zagrebačke  Opatovine krije ime opata Sinnespergera, Petrinjca  rođenog 1665. godine, zaslužnog za izgradnju crkve sv. Marije na Dolcu. Znamo li da je graditelj zagrebačke katedrale Herman Bolle, na Mirogoju izgradio crkvu sv. Petra i Pavla kao počivalište velikog hrvatskog vojskovođe iz Kraljevčana kraj Petrinje, jer nije želio počivati u Pragu, “nije želio ni mrtav u njemu ležati”. Ljubav prema Gradu Petrinji i domovini iskazao je i najveći austrougarski vojskovođa –feldmaršal slavenske krvi Svetozar Borojević, čiji su roditelji posljednje godine života proživjeli u Petrinji, tu su i pokopani. Svetozar nije imao tu priliku, kako sam piše.  

Malo je poznato, a još manje priznato da je otac bana Jelačića barun Franjo Jelačić rođeni Petrinjac. 

Bogata vojna prošlost Grada Petrinje teško da bi stala u jednu knjigu, a kamoli u  govor. Spomenuo bih ime jedne žene o kojoj je pisao svjetski tisak, a kod nas je pala u zaborav. Riječ je o Štefaniji Falica, prvoj profesionalnoj vojnikinji Prvog svjetskog rata.

Želim spomenuti i prvake Hrvatskog narodnog preporoda Juraja Draškovića iz Petrinje i Mojsija Baltića iz Gore, zaslužnu ličnost za sjedinjenje Vojne Krajine s Hrvatskom.

Prigoda je da se na ovoj svečanoj sjednici Gradskog vijeća Grada Petrinje prisjetimo nekih prvaka koji sublimiraju kontinuitet života Grada, koji svojim djelima govore o bogatoj baštini. Grad Petrinja je vojno, kulturno, prosvjetno, duhovno i ekonomsko središte Banovine.  Na mnogim poljima naš Grad i njegovi ljudi su dali nesrazmjeran doprinos Hrvatskoj i svijetu.

Ponekad je velebnost u malim stvarima. Tako možemo gledati na svjetski prepoznatljivu Hlebinsku slikarsku školu nastale iz želje slikara Krste Hegedušića da seljake nauči slikati. Nije Hegedušić jedini Petrinjac koji je kroz umjetnost oplemenio svijet. Iva Despić Simonović iz Hrastovice prva je kiparica na području Bosne i Hercegovine. Ne mogu ne spomenuti i bračni par umjetnika Viktora Bernfesta i Milu Wood. Mnogi znaju da je Mila autorica spomenika Stjepanu Radiću, a manje je poznato da je riječ o prvom spomeniku na našim prostorima koji je rad jedne kiparice. 

Možete li zamisliti riječki Korzo bez Hodača, Bogovićevu ulicu u Zagrebu bez Prizemljenog sunca ili Strossmayerovo šetalište bez Matoša na klupi… djela našeg Petrinjca Ivana Kožarića. 

Vremenu uprkos, u Petrinji su se rađali brižni čuvari narodne baštine, od Olge Oštrić koja se smatra prvim etnologom na području sjeverne Dalmacije do ovdje prisutnog autora Blagdana i svagdana Petrinjskog. 

Kažu da Petrinjci previše gledaju u nebo… stoga, ne čudi da je ovdje rođen astronom Oton Kučera, najveći hrvatski popularizator prirodoslovlja i prvi upravitelj Zvjezdarnice u Zagrebu. 

Nemjerljiv je doprinos Petrinjskih graditelja izgradnji grada Zagreba, od Savskih nasipa našeg Stjepana Bukla do Hrvatskog glazbenog zavoda Petrinjca Janka Grahora. Pomislite li na Petrinju kada prolazite pokraj velebne zgrade HAZU?  Velike su to stvari.

Petrinjci su poznati i kao graditelji mostova. Bilo da mislimo na Milivoja Frkovića graditelja mosta od opeke u Sisku ili na slavnog Josipa Kajetana Knežića koji je  zbog graditeljskih pothvata u kršu Velebita prozvan pretečom sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom. Petrinjci su graditelji i mostova među ljudima, poput humanitarca Vilka Panca koji je spasio Stjepana Deutscha, petrinjskog Židova, oca naše male glumice Lee Deutsch. Petrinja je oduvijek gradila prepoznatljivost otvorenog grada, grada koji prima i koji dvostruko pruža.

Ovih kolovoških dana proslavili smo Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan oslobođenja Grada. Sve to, a osobito žrtve ovoga Grada obvezuju nas da radimo zajedno na dobrobit Grada i njegovih građana. Imamo na čemu graditi i kao grad zaslužujemo puno više.

Stoga me raduju projekti koji znače gospodarski razvoj i oni koji poboljšavaju kvalitetu života. Napokon možemo reći da su mnoge oronule fasade na zgradama obnovljene. Očekujemo uređenje pročelja i u staroj gradskoj jezgri. Izgrađen je vidikovac na Hrastovačkoj gori uz planinarski dom Matija Filjak. 

Raduje me da se ulaže i u sela, naročito u izgradnju ili obnovu društvenih domova,cesta, dječjih igrališta. Uspješno je ispunjeno višegodišnje nastojanje za zaštitom banijske šare svinje. 

Možda najvažnije od svega je ulaganje u radna mjesta kaja su jamac ostanka ljudi. Stoga je odlična vijest otvaranje Poduzetničke zone Mošćenica-Poljana. Kroz Intervencijski plan planira se poticati zapošljavanje sa značajnim sredstvima, a Gradsko vijeće je na prijedlog gradonačelnika uvelo i olakšice za nova ulaganja. Gradsko vijeće je dalo punu podršku projektu izgradnje vodoopskrbe za Brest i Malu Goricu, Hrastovicu, Taborište i Donju Budičinu. Nadam se da tu nećemo stati, jer gdje nema vode tu nema ni života. 

Ulaganje u budućnost je ulaganje u djecu, zato me raduje izgradnja dječjeg vrtića u Češkom selu, izgradnja školske sportske dvorane, dječjeg igrališta na Slatini.

Brojni projekti su u tijeku, od izgradnje pješačko-biciklističke staze, gradnje komunalne infrastrukture na Slatini, uskoro i na Sajmištu…

Nadajmo se da će uskoro biti spremni i projekt Munjare, nove gradske knjižnice i sportsko-rekreacijskog centra na prostoru igrališta Gavrilović.

Veliki su to zahvati za jedan mali grad koji je podnio toliku žrtvu u Domovinskom ratu… stoga, ne zaslužujemo nepostojeću željezničku prugu koja nas razdvaja… Za to Petrinja nije kriva i to ne može riješiti sama. Istina, u velikim projektima poput aglomeracije, nakon brojnih problema, suradnja s Hrvatskim cestama i Hrvatskim vodama napokon počinje davati rezultate. 

Radi građana koji grad čine budimo otvoreni na suradnju na svim razinama. Vrijeme je da svatko od nas svaki pedalj Domovine osjeti i vidi vidi kao svoj.  

Teb`˛u slavu Grade moj. Sretan vam Dan Grada!

 

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here