labirint

Foto:Zdravko Turkulin

pogubio sam se u njoj
kao brod bez navigacije
u vrućim mislima Antarktika
pobacao sam sva sidra
ne bi li joj pronašao dno
uzalud sam po njoj plivao
grudi su joj bježale kao divlje periske
ruke je pretvorila u zvijezde
što ih jedino pogledom mogu dotaknuti
o Bože pogubio sam se u njoj
u svilenom tepihu te kose
iz koje su ispadali zreli biseri
veličao sam joj osmijehe
pune malina i slatkih šljiva
kasnog ljeta i rane jeseni
bio sam nemoćan pod tim stopalima
kojima je prehodala polutke zemlje
drobila ledenjake i proizvodila proljeće
mrmljao sam na uho mjeseca
ne bi li me čuo i pomogao mi
da ne ostavim um pod njezinom kožom
uzalud sam tiho plakao u sjeni
gubio gusto sjećanje i slike
jer sve što sam do tada stekao
izgubio sam u njezinu pogledu
kojim je dobivala ratove
a da nisam ni izašao na bojno polje
Boba

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here