Rijeka naših života – Kupa

Autor:Miroslav Šantek

Oko 16:30, stari riječni vuk – Neno Judaš je spreman. Na čamac je postavio motor i pripremio ga za vožnju, za naše putovanje Kupom od Gradskog kupališta do nebojanskih kampova uz obalu. Ovih lovrenčevskih petrinjskih dana temperatura je debelo preko tridesetke, zemlja gori, zrak je vruć.

No, već s prvim vodenim metrima uzvodnog putovanja, lagani vjetar donosi olakšanje dok napuštamo vrevu i gužvu tijela u vodi kupališta i krećemo sredinom rijeke prema mostu kod Bresta koji se u daljini žari na suncu. Neno kaže da je prije nekoliko dana bio svjedok događaju koji je u prijeratna vremena bio česta pojava. Neki mladić skočio je s mosta, s desetak metara visine i uspješno izronio u toj odvažnoj i dosta opasnoj avanturi.

Ugodne kapljice vode me prskaju i lagano hlade dok plovimo pored “male” plaže, Jagićevog kioska i kamp šumice koja je popunjena automobilima i šatorima. Sve više ljudi otkriva ovo šumovito mjesto uz samu obalu i prepušta se užitku ljetovanja pod šatorima. Kupski most je i ovog ljeta zaustavio mnoga debla i granje koje je negdje usput Kupa pokupila na svom putu koje čeka dolazak ljudi koji će osloboditi most, a sam prolazak ispod mosta, kroz njegovu debelu sjenu je nešto što svakako treba doživjeti.

Čim se zamakne iza prvog zavoja i s vidika nestane most i toranj sv. Lovre u daljini, prizor ispred pramca čamca postane potpuno drugačiji. Ispred nas se otvorila široka rijeka kojom teče promet. Mimoilazimo se s drugim čamcima, ljudi mašu na pozdrav, mi ozdravljamo, u ovim “prometnim” pravilima na površini vode bonton je vrlo izražen. Na trenutak nas je pretekao čamac s puno jačim motorom od našeg i iza sebe ostavio jak trag valova koji udaraju u naš čamac silovito, ali Neno je naviknut na ovakve stvari i uspješno savladava sve prepreke. Za onog tko ne pozna Kupu u vrlo kratkom roku doći će do zanimljivih prirodnih spoznaja. Ovdje Kupa izrazito jako vijuga, tako da sunce koje vam je s jedne strane vidokruga odjednom se pojavi na potpuno drugoj strani.

Dolazak čamcem na pješčane obale Novog Selišta je teško opisiva riječima. Duga pješčana obala je puna šatora, roštilja, dima, hlada, drveća, djece koja trče, usidrenih čamaca – ovdje je na trenutak život doista miran i lijep, a i mnoge morske plaže bi se mogle “sakriti” pred ovom na “petrinjskom” moru. Ovdje smo sasvim slučajno sreli u uživanju i staru petrinjsku obitelj Petračića i našeg Totu. Sjedi čovjek i uživa.

Par zavoja dalje je mjesto u kojem ne može svatko uživati i samo oni koji posjeduju čamce i spremni su se odvesti, sad već preko pet kilometara daleko od kupališta mogu skočiti u kristalno čistu i osvježavajuću vodu dijela koji se zove Dubec. Ovdje smo zastali neko vrijeme i putovanje nakratko prekinuli skokom u vodu. U debelom hladu nedaleko od nas, “parkirao” se još jedan čamac s krovom koji izgleda kao mali brodić čija je posada ugodno utonula u mir.

Ispred obale sela Nebojan, nalazi se Nebojanska jama – veliki jarak dubine preko šest metara i nije mi svejedno prelaziti preko te velike, tamne dubine u kojoj ne možeš baš samo tako lako, kao na svim ostalim dijelovima nogama dodirnuti dno.Tko zna kako izgleda pogled iz te dubine prema površini i kako se svjetlo lomi u nijansama. Odmah pored te dubine, kupsko dno postaje normalno, a i ovdje su se zaredali kampovi s bezbroj šatora. Ljudi jednostavno uživaju u miru i ljepoti Kupe. Tu smo se okrenuli i namjeravali bezbrižno otploviti u Petrinju.

Kad brodski motor ostane bez goriva, to izgleda ovako: prvo počne “kašljucati” i trzati, polako gubiti snagu, a onda za kraj, na par sekundi proraditi pod punim gasom i potpuno se ugasiti. Tad nastane tišina. Neno se malo precijenio u količini goriva u rezervaru motora i ostali smo svedeni na veslanje. No, ovaj profesor kemije je puno puta odveslao tu daljinu, pa mu nije bio problem “na žganjce” dovesti nas na početnu poziciju.

Naravno, morali smo zastati i “prošetati” Kupom na plićacima Floride. S ove pozicije vidi se u daljini kupalište, ljudska tijela, suncobrani, bijela zgrada kupališta koja podsjeća ne veliku lađu i toranj sv. Lovre u daljini. Vidi se Petrinja. Vidi se ta rijeka naših života.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here