Jovo Radmanović

ROVINJ ul. GRISIJA 2019.

“Čovjek u najboljem slučaju može voljeti desetero ljudi. Ako je širokogrudan, može voljeti dvadesetero ljudi. Čovjek koji ima sreće, mnogo sreće, može biti vojen od desetero ljudi.” – ove riječi izraelskog književnika Amosa Oza kao da izviru iz svake od slika novog slikarskog ciklusa sisačkog umjetnika Jove Radmanovića. Samoća kao krucijalna bolest XXI. stoljeća kao da se cijedi s ovih likova koji kao da žive u samom središtu svoje samoće.

Slikar Radmanović, poput skrivenog Sherlock Holmesa promatra ljude oko sebe;posebice one što odjećom,obućom, licem, kretnjama, torbicom ili nekim drugim ukrasnim detaljem predstavljaju zastrašujuću formu samoće.Slikarevo razumijevanje forme i slikanje unutar formata tako da se forma ne razlijeva daje Radmanovićevim slikama dojam unutrašnjosti podmornice ili tenka. Ostaje i zagonetka otjelotvorena kroz motiv mačke, smještene na periferiju slike, tamo gdje su obično dosadne plohe. U toj bi se “zagonetki” mogla vidjeti i metapolitička poruka slike o nužnosti nalaženja lijeka za ovu pogubnu stoljetnu bolest.

Bogdan Arnautović,kolovoz 2019.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here