Vjetar sa planine u selu Gora

Autor:Miroslav Šantek

Na blagdan velike Gospe, 15. kolovoza mnogi vjernici krenu prema mnogobrojnim Marijanskim svetištima u Hrvatskoj, a o nama, teritorijalno najbližem – Majke naših stradanja u Gori, se u stvari u široj javnosti jako malo zna, dok vjerski turizam ovdje nije zaživio kao u drugim mjestima gdje se okrene dobar novac na ovakvim događajima.

Nešto poslije 11 sati parkiram se na ulazu u selo Strašnik. Ugodan je i sunčan ljetni dan u ovom dijelu Banovine. Bruje traktori u daljini, iz dvorišta se čuje muzika i glasovi ljudi, a i dosta hodočasnika je ovdje, relativno daleko od samog središta sela Gora parkiralo svoje automobile želeći izbjegnuti veliku gužvu koja se sasvim sigurno stvorila na zemljanom parkiralištu blizu svetišta. Odavde treba potegnuti oko kilometar pješke do crkve, ali kad se sjetim nedavnog podviga Branka Šubića i njegovih stotina kilometara prehodanih od Knina do Petrinje, ovo hodanje je lagana dječja šetnja. Selo Gora je udaljeno oko 7 kilometara od Petrinje i nalazi se na državnoj cesti D37 na potezu Petrinja – Glina Ovuda teče gust promet prema morskoj obali, a i danas se primjećuje dosta stranih registracijskih oznaka na automobilima, a odmah nailazi prva zanimljiva scena – stari bijeli “Fićo” beogradskih tablica u kojem se vozio par starijih ljudi je prošao kroz središte sela.

Parkiranih automobila ima puno. Pravo more lima na jednoj livadi. Ima i ljudi. Podijeljeni su u dvije skupine: jedni su na svetoj misi na livadi sa lijeve strane ceste koju predvodi sisački biskup Vlado Košić, televizijske kamere nisam primjetio, a na misi su i lokalni političari – župan Ivo Žinić i petrinjski gradonačelnik Darinko Dumbović. Isti prizor na istom mjestu se ovdje događa već niz godina.

S druge strane ceste je ekipa koja je zasjela za stolove pokretnih ugostiteljskih objekata pored ovdašnje osnovne škole. Jedu i piju i dobro se zabavljaju. Ponuda hrane i pića je dobra. Jedan od ljudi koji prodaju hranu mi pokazuje pokretnu pecanu koju su dovezli ujutro u 7 sati, naložili vatru za koju im je trebalo nekoliko tački drva i ispekli janjetinu na ražnju. Četiri komada su se već konzumirala, a peti je upravo bio pri kraju. Ovdje je i pokretna vitrina petrinjskih slastičara Osmani koji me časte sladoledom i kažu da posao danas ide dobro. Kad završi misa, svi će doći na ovaj prostor i dobro se zabaviti sve do kasno u noć.

Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije izgeda prilično netipično za naše krajeve, ustvari ne može se sa ničim sličnim usporediti. Duh starih templara se osjeća u ovom kamenom zdanju koje izgeda impresivno ispod plavog neba. Odlučio sam ući u nju i zatekao vjernike kako sjede u klupama u dubokoj molitvi, a cijeli red se stvorio ispred Marijinog kipa kojeg svi žele dodirnuti ili poljubiti. I unutrašnjost crkve je vrlo impresivna. Pored crkve je i Marijin kip većih razmjera pored kojeg hodočasnici rade selfije za uspomenu, a na samom dvorišnom ulazu je bila gospođa u kolicima koja je prosila. Dao sam joj nešto novca, a ona je meni zaželjela zdravlja. U daljini je neki narodnjački bend zapjevao o nekom vjetru sa planine. Trebalo je poći kući. Odlazi još jedno ljeto.

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here