U niskom startu za zimnicu

Autor: Marjan Gašljević

Vrijedne domaćice već u zadnjim danima kolovoza dok hvataju zadnje sunčane zrake koje će im zapečatiti nakupljenu boju koja najpouzdanije svjedoči kako je provedeno ljeto počinju razmjenjivati recepte za zimnicu kojom će popuniti ostave čim prvi jesenji oblaci zaklone sunce, a dosadne kiše započnu svakodnevno bubnjanje po prozorima. One manje vrijedne, ili ti, gospodski osvještene čakulaju o jesenjoj modi koju će konzumirati u beskonačnim šopinzima po trgovačkim centrima dok im supružnici pokušavaju pokrpati rupe nastale tijekom ljeta na tekućim računima. Naravno, pripremljena i pospremljena zimnica brižnim domaćicama jamči sigurnost zdrave prehrane za obitelji dok ove druge riskiraju da im prva iznenadna jesenja kiša otopi boju s upravo na popustu kupljenog inn modnog detalja. Na ovo više nemaju isključivo pravo samo Kinezi. I brendovima se događa kao i uvoznim krastavcima. Stoga brižni kupuju samo „domaće“ uvjereni da kumice na placu poštuju karencu. Osim ako ….

Pozitivnim tragom prikupljanja „zimnice“ pored vjeverica, hrčaka, miševa i drugih glodavaca krenuli su i sindikati. Ima li, uopće, i jedan Sindikat u Hrvatskoj koji ovih dana ne prijeti štrajkom početkom rujna?

Da su plaće zaposlenika u Hrvatskoj male svakako jesu. Da se s tim plaćama teško preživljava i da su upravo one jedan od faktora prevelikog iseljavanja radno sposobnog stanovništva svakako je neoboriva činjenica. Isto tako neoboriva je činjenica da se na tragu povećanja standarda stanovništa godinama gotovo ništa ne poduzima. Sindikate uglavnom zanima samo plaća dok bi one koji vladaju Zemljom trebalo zanimati kako sveukupno osigurati hrvatskom zaposleniku dostojanstven rad plaćen dovoljno za normalan život. Jauci sindikata za povećanjima i igranje s postocima istih tih povećanja sigurno neće, osim samim sindikalcima, učiniti i pripomoći kako oko smanjenja isaljavanja isto tako i oko pozitivnih pomaka u osobnom standardu.

Koliko će zbiljski ono potplaćenog medicinskog osoblja zadržati petstotinjak kuna povećanja plaća? Koliko će tristotinjak kuna popraviti standard prosječnog hrvatskog učitelja i poboljšati njegovo „davanje“ u učenju novih naraštaja?

Koliko je Hrvatska, u stvari, bogata Zemlja svakodnevno se možemo uvjeriti kroz informacije oko hapšenje i pokretanja postupaka protiv onih koji su nezakonito „uzeli“ razna dobra. Od zemljišta. Šuma, voda, hrvatske obale do društvenog novca kroz razne nenaplative kredite, neutemeljene subvencije, nenaplative mjenica…. Najmanje je uzeto, u stvari, od strane lopova koji ulaze u banke i pošte s pištoljem. Oni su zbiljski pickzibneri. Ti perfidni načini uzimanja društvenog dobra isključivo su pravo onih koji vladaju. Zanimljivo, niti jednog od njih nije stigla „politička odgovornost“ glasača koji su ih izabrali već, isključivo, konzervirani su intervencijom „institucija“. Kao zimnica.

Sva ta bogatstva da je sustav onemogućio pojedinačno pa i organizirano otuđenje, bar u jednom dijelu, bila su i bila bi i više nego dovoljna da se ispune licitirani postoci s kojima istrčavaju sindikalci pa i višestruko od traženja. Da li bi tada radno sposobni građani Hrvatske masovno odlazili trbuhom za kruhom u neke „bolje“ Zemlje? Da li bi bili zadovoljni samo činjenicom da su im plaće iste visine kao i u tim zemljama u korelaciji s cjenama? Ili bi tražili i nešto više? Kao, recimo, strogo i isključivo kažnjavanje korupcije, iskorjenjivanje nepotizma i klijentelizma, rastjerivanje hordi uhljeba i uguza, priznavanje kompetencija i svih oblika društveno korisnih znanja. Možda i da se ustaše, partizani i četnici već jednom strpaju među korice povijesti a, bome, i raznorazni pravi i lažni junaci Domovinskog rata.

Svatko i malo normalan u Hrvatskoj itekako zna koje su boljke današnje Države i što nas nepopravljivo vuče unazad. Isto tako zna da sve dok ne razrješimo i ne obračunamo se s tim neće biti vidljivog napretka uz opasku da je opravdana bojazan da je danas pet do dvnaest.

Ne mareći za to nevrijeme političari se, uglavnom, pravdaju da se opsežnije reforme ne događaju u predizbornoj godini. U stvari nikada kod nas nije vrijeme za neke ozbiljnije promjene. To me nekako podsjeća na onaj vic o Muji koji je učio svog magarca gladovati i taman kada ga je naučio magarac crkne.

Što Narod misli o hrvatskoj politici uopće itekako je kazao kroz potpisne liste za referendum oko mirovinske reforme. Sigurno jedan od najvećih utega Državnom proračunu a u njega nikako da se „zareže“ i ako se itekako zna što u toj priči ne drži. I to je jedna od „svetih krava“ hrvatske politike. Druga, teška „sveta krava“ je javna uprava. Ogromna, neučinkovita ali itekako plodna za razne oblike korupcije, nepotizma, klijentelizma i svekolikih drugih marifetluka i pouzdano biračko tijelo. To je ona ekipa koja bi trebala na izborima „kažnjavati“?

Kako ono pjeva Goran Bare:

„ Kakva je to istina
kad s druge strane je laz
izvrnute vrijednosti
strah, samo strah“

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here