na rubovima sna

Foto:Miroslav Šantek Cobra

dan u meni još sanja
kapljice tebe razlijevaju se
prsti tišine mame note
sav svemir se smiješi
otvara butik zvjezdanog tijela
u njemu uzimam
odjeću za gole misli
plašljivo ih oblačim u sunce
nježno su i krhko perje
mlade ptice što lete bez jata

ti znaš moje snove
jutra koja me toplu bude
sve priče što niču iznutra
data mi je sloboda da volim
nakon stoljeća hladne zime
tebe su poslali
da u meni posadiš proljeće

ponekad još dvojim
o brzini kojom se troši vrijeme
i da nećemo sve stići
kao djeca što čuvaju
kule na pijesku riječne obale
pa samo sagnem pogled
da me ne uplaši stara briga

u mom danu ti traješ
oslonac si
stablo i zelena krošnja
u koju uplićem svoje listove
pa se strunama ruku zapišem
postanem pismo na tijelu
labuđi pjev za novo svitanje

ti spavaš..sanjaš putovanja
stvaraš sliku pjesme
u nju ću ući zaigrana
gola od straha i nevolje
zaplivaću..zamirisati tvoju vodu
sutra..sutra ćeš me opet sresti
na rubu sna bit ću ti buđenje

Boba

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here