PUTOPIS – Divlja prostranstva: Stupno-Sisak

Autor:Denis Vidović

Jabuke su ležale na travi, u dvorištu, nepokupljene. Vjerojatno zato što ih ja nisam pokupio. Ali, sad nije bilo vremena za premišljanja. Od početka sam znao da neće biti lako. Sjeo sam na bicikl i krenuo.
Odmah sam se i vratio je sam zaboravio uzeti novčanik
Ali onda sam, zaista krenuo. Opet.
Relacija Stupno-Sisak, koju sam namjeravao preći, smještena je točno na relaciji o kojoj pišem. To je jedna od ruta koju još nitko od svjetskih avanturista i pustolova nije opisao, a još su je rjeđi prešli pješice. To, prije svega, valja zahvaliti dobroj prometnoj povezanosti. Kako vlakom, tako i autobusom. Nisam ni krenuo, a već sam stao. I to kod Stipe u caffe baru „As“ kako bih se oprostio. Nitko, a najmanje ja, nije mogao biti siguran kad ću stići, a kamoli kad ću se vratiti. U Asu su fotografiranje odbili samo konobarica i Menko. S obzirom da su oni bili jedini prisutni, narod bi rekao da su fotografiranje odbili svi. Nimalo obeshrabren, krenuo sam dalje. Ivan Dobrenić, bivši predsjednik Stupna i bivši europarlamentarac upravo je sjedao na skuter. Njegov blagi pogled dao mi je snage da nastavim i uvjerio me da je to što radim ispravno. Prva prepreka! Rampa na pružnom prijelazu je bila spuštena! Godine autogenog treninga, naučile su me da izdržim najgore! Stajao sam mirno i čekao da prođe vlak. Izvana sam bio stijena, ali, sad mogu priznati, da mi u tim trenutcima nije bilo svejedno. Očekivao sam da će to biti vlak iz Siska za Zagreb, ali nije! Bio je to vlak iz Zagreba za Sisak! Ipak, usredotočen na abdominalno disanje, stoički sam podnio situaciju. Prešavši prugu, našao sam se u sasvim drugom prirodnom okruženju. Odra! Jedno od jedinog prigradskog naselja između Stupna i Siska. Odra je poznata po rijeci koja protječe kroz nju, i koja nosi neobičan naziv; Odra! Odra i Odra već desetljećima žive zajedno i sasvim dobro surađuju s obzirom na okolnosti. Ne znam uopće o kakvim se okolnostima radi, već samo pišem kako ovo izlaganje o Odri i Odri bilo što duže. A tad sam ugledao tablu s natpisom! „Sisak“, pisalo je! Nakon ubitačnih tri kilometra, napokon sam stigao! Barem do table s natpisom. Trebalo mi je još oko dva kilometra do centra. Moje zalihe s vodom su se u međuvremenu znatno smanjile. To nije bilo ništa neobično s obzirom da spomenute zalihe nisam ni imao, odnosno nisam ponio vodu. Bilo je ključno da se što prije dokopam gradskog vodoskoka i stišam nesnosnu žeđ! S moje desne strane otvorio se pogled na Komunalnu zonu 3, a zatim, malo kasnije, nešto fantstično! Komunalna zona 4! Nisam mogao vjerovati. U jednom danu, uhvatio sam pogledom čak dvije Komunalne zone! A tada, opet prepreka! Semafor! „Čekaj da se upali zeleno“, sjetio sam se riječi Ive Andrića. I zaista je, i ovaj put, nobelovac bio u pravu. Provezao sam se pokraj mjesta gdje su se ono neki dan Hasan paša Predojević i Toma Bakač Erdödy posvađali i skrenuo lijevo prema gradu. Kad, nova prepreka! Pružni prijelaz! Brzo sam zaobišao zaštitnu ogradu, kliznuo preko tračnica i začas se našao na slobodnom teritoriju! Preda mnom se prostrla najljepša šetnica. Ona uz rijeku Kupu i neponovljivi pogled na Stari most. Bio sam već na izmaku snaga. Žeđ je bila nesnošljiva. Vapio sam za tekućinom. Sjurio sam se biciklističkom stazom do vodoskoka u centru Siska! Skočio sam s bicikla, bacio ga kod fontane i odjurio do trgovine preko puta po pola litre kisele! U sjećanje su mi došle prve riječi mojih kolega, velikih pustolova, Stanleya i Livingstonea pri njihovom susretu u afričkoj prašumi.
„Mineralnu vodu, pretpostavljam?“
„Samo ako je iz frižidera, i s kriškom limuna doktore Livingstone.“

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here