Sekunda do sudara (“Potkova”)

Autor:Miroslav Šantek

Kiša pada na petrinjske prometnice. Vozim se mokrim cestama i slušam na radiju kako u ponedjeljak počinje nova školska godina i da će se oko 38 tisuća novih malih sudionika u prometu  pojaviti tog jutra i da je već krenula edukativna akcija – Poštujte naše znakove – s ciljem zaštite djece i sprječavanja ugrožavanja njihovih života te pomaganja najmlađim sudionicima u prometu. Tijekom provođenja navedene akcije, najčešće u zonama osnovnih škola, pojačano će se nadzirati poštivanje prometnih propisa od strane vozača ali i pješaka, prvenstveno poštivanje ograničenja dopuštene brzine kretanja, nepropisno parkiranje na nogostupu i pješačkim prijelazima, poštivanje prednosti pješaka, nadzor autobusa koji prevoze djecu ali i poštivanje svih ostalih odredbi Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

Svakako da je svaka akcija u sigurnosti u prometu na cestama i više nego dobrodošla.Često kad iz Duge ulice skrenem u Ksavera Šandora Đalskog niz ono brdo koje završava kod čuvenog petrinjskog kafića “Potkova” i iz kojeg većina vozača skreće ulijevo i ulazi u Gajevu ulicu, prisjetim se neugodnog događaja. Vozio sam se niz tu ulicu koja je označena kao glavna cesta s prednošću prolaza i na tom zavoju i raskršću postoji veliki znak STOP za one vozače koji žele ući u Gajevu iz samog početka Gajeve i iz Reljkovićeve ulice. Ne očekujete baš da će vam netko grubo uzeti prednost i dovesti vas u opasnu situaciju. Ali to se dogodilo. S moje desne strane, iz smjera Gajeve ulice je punom brzinom, bez zaustavljanja “doletilo” neko žućkasto dostavno vozilo i u djeliću sekunde sam skužio da ne misli stati i svom silinom stisnuo sam kočnicu i uz veliko škripanje uspio se zaustaviti tik ispred auta koji je jednostavno dalje projurio. Nije ni zastao, ni trubnuo, ono, kao, žao mi je, pogriješio sam, zasrao sam stvar, oprosti, ništa…

A mene je oblio hladan znoj jer se nikad prije nisam našao u tako bliskoj i opasnoj situaciji. Morao sam stati na obližnje parkiralište i zapaliti cigaretu. Pomislio sam kako prije samo minutu moglo je doći do sudara, do lomljenja lima, do razbijanja ovo malo auta što imam, a možda bi došlo i do neke ozljede. On bi puno gore prošao u tom mogućem sudaru jer bi bio evidentno kriv. A dan je bio ljetni. Pravi, onako vruć. Pun života. U tom djeliću sekunde nisam uspio ni prepoznati ni koja je marka automobila, ni lice vozača ili vozačice, a kamoli tablice. Od tada “pušem  i na hladno.” Gledam situaciju u prometu drugačije. Poštujte znakove.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here