Boris Savić – čovjek koji je s fotoaparatom ušao u ratni pakao Petrinje 1991.

Autor:Miroslav Šantek

Prvotno zamišljena da se postavi u petrinjskom parku, ali zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta ipak prebačena u Malu dvoranu Hrvatskog doma, u sklopu manifestacije rujanskih Dana sjećanja otvorena je izložba ratnih fotografija sisačkog novinara i fotoreportera Borisa Savića koja će biti otvorena do 11. rujna, a na samom otvorenju ju je obišao i pogledao velike fotografije u crno bijeloj i kolor tehnici koje pokazuju razaranje Petrinje početkom Domovinskog rata i gradonačelnik Darinko Dumbović.

 

Tih opasnih godina početkom devedesetih je malo ljudi uopće imalo hrabrosti uzeti neko oružje u ruke i krenuti u borbu znajući da se vrlo lako mogu i ne vratiti kući. Ali bilo je tih dragvoljaca koji su ušli u borbu s tada puno tehnički nadmoćnijim protivnikom i koji su tih mjeseci dok nije došao Unprofor i dok se nisu napravile crte razgraničenja zaustavili neprijatelja i obranili dobar dio Hrvatske. A njihova lica, bol, patnju, radost u rijetkim trenucima opuštanja ili nemir u očima je zabilježio Boris Savić.

Kad govorimo o Petrinji, mnogi se sjećaju krvavog ponedjeljka drugog rujna 1991. Bio je to prvi napad JNA i srpskih snaga na sam grad kad su granate besmisleno padale po krovovima kuća, a tenkovi su ušli u samo središte grada i pucali po svemu što su vidjeli ne birajući ciljeve. Bilo je to čisto ludilo. Pogođene obiteljske kuće, bolnice, stambene zgrade, crkva, lokali u samom središtu grada…. I u tom trenutku sa zelenom “Peglicom” i Nikon aparatom oko vrata u to potpuno ludilo i kaos iz Siska preko Mošćenice i kroz krug Gavrilovića pa sve do mjesta gdje je po život opasna frka dolazi Savić naoružan samo fotoaparatom. Koliko lud ili hrabar ili tko zna kakvu riječ bi se trebalo upotrijebiti treba biti čovjek da uđe u realnu ratnu situaciju gdje oko njega fijuču meci i rasipavaju se geleri granata, samo zato da bi napravio fotografije? Većina ljudi tu pomisao ne bi ni uzela u obzir da napravi , a kamoli to učinila, ali postoje fotoreporteri, profesionalci koji na samo njima poznat način savladaju strah i uđu u ratno polje. Mnogi od njih i poginu ili im se nešto strašno dogodi, ali u svijetu fotoreporterstva to je vrh – dalje nema.

 

Boris Savić je u ta tri – četiri mjeseca žestokih borbi bio na banijskim ratištima, nagledao se i snimio strahotnih scena. Bio je i situacijama da su pucali po njemu i njegov automobil je znao biti “ukrašen” rupama od automatskog oružja. Ukratko, ovaj sisački fotograf, novinar, hrabar čovjek, posjeduje foto arhivu s desetak tisuća fotografija. Desetak tisuća djelića života na ratnoj liniji 1991.-1995. Moglo bi se pisati o njemu i njegovim doživljajima unedogled.

Kiša pada početkom ovog rujna 2019. Ona ranojesenska, malo prohladna, dosadna, ali bez konflikta i sukoba među ljudima. Mir je već odavno. Ljudi drugi život žive. Pitao sam Borisa da danas zarati ponovno, da li bi ponovno ušao u taj opasni ratni rulet s fotoaparatom u ruci. On je samo kratko rekao – da.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here