zemlja sjenki

sa tom sam se ženom

nalazio više puta
uvijek je bila drugačija
a opet toliko ista
tako topla
kameleon u ženskom tijelu
dragulj među ostalim draguljima
koje nisam primjećivao
uz nju bio sam mlađi
od godina koje sam nosio
kojima sam razbijao pričuvu
za stare dane
sa to sam ženom
provodio sav život satima
besprijekorno uvjeren u ljubav
jer što mi je preostajalo
nego da zalijevam njezine latice
u njihovom mirisu spavam
još i sada dok rijeke teku uzvodno
gradim kule u nepostojanju
jer jedino s njom
srce je živjelo ljeto zimi
gledao sam ju kako sniva
na ramenima moga straha
broji moje udahe i izdahe
prebire mene oštećenog
obezvrijeđenog prokletinjom
prošlosti
vratio sam se u zemlju sjenki
da pronađem utrobu jedine
one za koju dišem i volim
dok njezina duša u mom vrtu spava
vratio sam se..o da..vratio
zbunjen kao dijete što krade
preplašen licem sutrašnjice
a nje više nema..jbno nema
predugo je čekala
da joj kažem da sam našao sidro
mirnu luku za svoje hodočašće
predugo je čekala
da joj kažem čaroliju ljubavi
svjestan riječi prekasno
postao sam lutalica bez cilja
još uvijek osjećajući
miris ružinih latica
što ih je putem ostavila
kako bi mi se sigurno vratila
tako barem jedno od nas dvoje
neće postati hromi beskućnik
za jedno nade još ima
Boba

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here