Kad nađeš svoj prvi mobitel u životu

Autor:Miroslav Šantek

Baš kao što to pjevuši Ljiljana Nikolovska iz prastarog hita “Kokolo” grupe Magazin, gdje se uhvatila pospremanja kuće i našla jedan predmet prašnjav, ali dragi. U njenom slučaju se radilo o spomenaru jer tad ni nije mogla naći mobitel, baš kao što sam ga ja nedavno našao. Otvorih jednu staru ladicu stola, a u njoj pored ostalih drangulija i davno ostavljenih i neupotrebljenih stvari vidjeh kako se šepuri i kako me pozdravlja moj prvi mobitel u životu – Ericsson A2628s.

Odavno je mrtav, odavno ne radi, odavno ne komunicira s nikim, a odavno je i pokvaren. Sjećam se da je radio par godina, a onda se nešto u njemu pokvarilo:brojke i slova su “letile” po ekranu i znao je sam nazivati neke telefonske brojeve. Postao je odmetnut i neupotrebljiv. Srećom, tad nije bilo puno korisnika kao danas. A onda sam ga zamijenio. Kupio drugi. Neku malu Nokiu. Ni ona nije dugo trajala. Ali prvi je uvijek prvi.

Moglo je to biti početkom dvijetisućitih.Kupljen je ispod zemlje. U jednom kiosku zagrebačkog Importanea – onog na Glavnom kolodvoru. Prodavačica mi je dala cijelu kartonsku kutiju povećih dimenzija koju sam uzeo i odnio do prvog stoal gdje sam naručio i pojeo ćevape. Mobitel sam sklopio tek navečer. Nije bilo žurbe. Broj je bio na Cronetu. Ne sjećam ga se.

Danas ga gledam. Ogroman je. Debel. Seksi. S velikom antenom na vrhu. U svakom slučaju je fora i meni osobno puno ljepši od ovih smartfona koji su nam ušli u život. Ovaj je mogao nazvati i slati SMS poruke. I to je bilo previše. Volio bi da ti mali telefoni koje svatko nosi u džepu i koji su svakom dostupni nikad nisu ni bili izmišljeni. Volio bi da nemam smartphone i da nisam dostupan nikom. Volio bi biti radije nečiji Kokolo. Noćima.

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here