PUTOPIS:Tamo gdje Kupa ljubi Nebojan i Letovanić

Autor:Miroslav Šantek

Da nije bilo tog nesretnog rata, mala je vjerojatnost da bi ikad u životu došao na ovo mjesto do kojeg da bi došli morate proći cijelo izrazito dugo selo Nebojan i nakon zadnjih kuća ući duboko u polja i šumarke uz obalu Kupe i na kraju tog puta ugledati veliki procijep, Kupu i preko nje središte sela Letovanić na njenoj lijevoj obali. Rat me je, baš kao i tisuće drugih ljudi natjerao na ovo mjesto gdje je postojala drvena skela koja je prebacivala ljude, stoku, automobile i stvari na sigurni teritorij. Poslije nje je postavljen ratni, vojni pontonski most kojim su prešle tone vojne opreme i na tisuće vojnika. Tog rujna 1991. sam par dana proveo u jednoj kući u Letovaniću u blizini ovog prijelaza i u kristalno psihodelično plavo, toplo nebo ugledao avion koji je doletio i istovario se uz prasak bombi. Čisto ludilo. Ne ponovilo se više nikad i nikom.

Rujan je 2019. Odavno nema rata, nema ni te skele, a ni vojnog pontonca. Nema nikakvih tragova bombi i granata, neće doletjeti MIG iznenada, nema, srećom, ničeg takvog. A čega ima?

Grabim rukama osvježavajuću kupsku vodu. Rijeka je čista. Brza i gizdava. Teče prema Petrinji i Sisku. S nebojanske strane je tišina, a preko Kupe su znakovi života u središtu sela Letovanić. Cestom prolaze automobili i kamioni. Jedan automobil se spušta s glavne ceste zemljanim putem prema pješčanoj obali. Iz auta izlaze vesela djeca koja uskaču u čamac. Rana jesen je svud oko nas. U Kupi se zrcali obris drvene kapele sv. Fabijana i Sebastijana, pokupski kraj je prepun takvih drvenih građevina, a njen toranj se uzdiže prema ranojesenskom nebu. Kupa nosi sve. I naša sjećanja i našu sadašnjost. Tu gdje ljubi Nebojan i Letovanić. Tko zna kad ćemo se opet vidjeti na ovom mjestu.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here