Malo politike, puno piva i Rambo

Autor: Marjan Gašljević

„Prije 20 godina pjevali u Majmunjaku “Halo… molim… Rambo ja te volim” , a danas u Majmunjak dođe Rambo Amadeus i otpjeva s nama tu našu pjesmu i svi svi skupa puni srca se sjetimo naše mladosti, a Rambo kao zvijezda postane dio nas!“ Razgalili se članovi Udruge Zibel na Danima Sisačkog piva strpljivo natakajući svoje „Zibelsko pivo“ mnogobrojnim građanima koji su ovaj prelijepi ranojesenski dan posvetili pivu. Od stare pivovare na Zibelu, kao dijela sisačke industrijske baštine, u kojoj su započela današnja „pivska“ događanja do kasne večeri u Drugoj ulici sve je bilo usmjereno na pivo. Pivo su danas točili, pored zibelaša, i drugi sisački mali proizvođači craft piva u čijim su se ukusima nalazili ili razilazili pivopije ali i oni koji to nisu, koji su došli samo gucnuti.

I dok zibelaši već pomalo ulaze u neke, hm, ozbiljne godine kada im je, u stvari, najbolje samo točiti pivo, njihov podmladak na koji oni i usmjeravaju najveći dio svojih aktivnosti temeljene na njihovom programu „obitelj na prvom mjestu“, nastavlja njihovim stopama cjelodnevnim  igrama u „dnevnoj sobi“ zibelaša, kupalištu Zibel da bi večeras, u dobroj maniri svojih roditelja, zauzeli Majmunjak. Oni još nisu za pivo pa bilo ono i zibelsko, i ako ukradu u i tamo pokoji gutljajčić mršteći se na gorkaste okuse koji nama, pak, starijima itekako liježu posebno ako prije toga „zamastimo“ s nečim konkretnim.

I gdje je tu politika?

U neka vremena i ne tako predavna mnogi Siščani će se sjetiti gradonačelnika Josipa Mađerića za kojeg je u Sisku izgrađeno podosta toga na što smo i danas ponosni. Na žalost pokojni, Josip je za svog gradonačelnikovanja imao zanimljiv pristup koji zbiljski nema veze s političkim sustavom u kojem je djelovao. On bi, često, zasjeo u neku od popularnijih sisačkih birtija te, lagano gemištirajući, „vedrio“ gradsku politiku i sve ono što ide uz nju s gostima gostionice koji bi se tu zatekli. Nema veze da i su bili profesori obližnje gimnazije ili čistači koji su, netom prije toga, odložili svoje alatke i zasjeli na fileke za gablec. Josip je i po manirima i po oblačenju ali i priči bio blizak svima. Jednostavno, bio je simpa. Znao je reči da nema tog političkog kursa na kojem se može naučiti o politici kao u birtiji ali i ideja za napredak zajednice. Samo treba slušati.

Naravno, birtija iz tog vremena danas više nema. Neke su ostale ali samo po lokaciji, a miris graha s kobasicom i fileka umješan sa zavjesama duhanskog dima, segestičinog konjaka i vina iz tko zna kojeg podruma ostali su u sjećanju samo nas najstarijih. I političare će te teško sresti u tim i takovim lokalima. Nekako se baš i ne vole previše družiti s pukom posebno ako neki izbori nisu blizu. U stvari, imam osjećaj, da se u takvim današnjim lokalima, ne smijem reći „birtijama“ jer taj je naziv samo za „rupe“ najniže razine, nema atmosfere u kojoj bi se razvila neka plodna politička diskusija. Toliko su, čini mi se, sterilni da ni komarci ni politika u nj ne zalaze. Zalaze samo žohari.

I dok je Rambo pokušavao animirati publiku svojim brojevima nekako mi se čini da je animaciju preuzelo pivo. Gužva na štandovima gdje su se prodavali kuponi pa onda gužva na štandovima gdje su pojedini proizvođaći točili svoja piva nije uznemiravala posjetioce. Svi su, strpljivo cupkajući uz Rambove taktove, čakali svoj kupon i svoju punu čašu. Dobro popunjenom Drugom ulicom provlačio se i predsjednički kandidat Milanović s još nekoliko političkih likova u pratnji što, čini mi se, nije izazvalo neku pozornost nazočnih. U pravu su. Dugačka je kampanja prepizditi će im i on i svi drugi.

Neki iskusni pivopije od ranije imali su svog favorita među mnogobrojnim pivima dok smo mi amateri probavali redom. „Ako piješ ne vozi“. Kući me je dovezla supruga a koje je pivo bolje ili najbolje ostaviti ću za ocijeniti nekom drugom prilikom.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here