Autor:Dragana Čubrilo

Poželiš u životu puno toga. Pogotovo kada si mali i nemaš pojma što ti je sve potrebno za
osmijeh. Poželiš novu igračku bebu, nova kolica, novu loptu. Rijetko kada poželiš mlađeg
brata ili sestru. Posebno kada si kralj cijelog svemira svih mama i tata i baka i djedova i teti i
stričeva. Ja sam nekim strašnim čudom dobila čak dvije sestre od jednom. U zadnjim
mjesecima mamine trudnoće, o meni su brigu preuzeli baka, deda i tata. Tata me vodio na
more čak. Mama kaže da je to bilo nezaboravno more. Vratila sam se noseći hlače u rukama
koliko su lepršale oko mene, a za sve je bio kriv sladoled. Sladoled za doručak, ručak i
večeru. Jer sam ja to tako htjela. Tata mi nije nikad proturječio.
Sljedeće čega se sjećam su ta dva zamotuljka. Jedan crni i jedan bijeli. Kao da ste dobili dvije
štruce kruha različite boje. Crni je dobio ime Ivana, bijeli Tihana. Da je bilo po mome, bile bi
Mašenka i Dašenka. Mašenka je bio animirani lik iz crtića koji je okretao glavu za
tristošezdeset stupnjeva, a Dašenka je bio pas iz istoimene knjige za djecu i animirani crtić.
Nije pomoglo ni to što bi ih zvala Maša i Daša iz milja. I dan danas su zgrožene mojim
željama.
Sve je bilo posve jednostavno i predivno dok su bile nepokretne i srolane u te jastučiće. Užas
je krenuo onog trenutka kada su počele samostalno hodati. Uzimati moje igračke i slikovnice.
Suza i suza sam isplakala jer su mi nešto poderale ili potrgale. Pogotovo Tihana koja je sve i
jednu igračku morala rastaviti uključujući i svaku bebu da bi vidjela kako joj oči izgledaju s
druge strane lubanje. Ivana je većinu vremena zijevala i proizvodila zvukove. U jednom
trenutku ste sami u svom carstvu u drugom već imate dva terminatora za vratom.
Pada u vodu svaka priča o instinktivnoj zaljubljenosti u mlađe sestre i braću. To samo znači
više dijeljenja i manje igračaka i sladoleda za mene. Od tada sam mršava. Do njihovog ulaska u moj život sam bila kao mali tenk.
Sve se promijenilo kasnije, posebno početkom rata i njihovim odlaskom u Austriju. Prvi put
smo bile razdvojene cijelu školsku godinu. Priznajem da sam se raspadala pri svakom
telefonskom razgovoru i njihovom propitkivanju mame kada će moći doći natrag kući. Samo
sam jednom išla u posjetu s mamom. Put je trajao vječnost. Moje tuljenje kada sam ih
konačno ugledala, trajalo je još duže. Sve se promijenilo tog trena, tada smo shvatile da nas
nikada nitko i ništa neće moći razdvojiti.
Prošle smo zajedno prva pijanstva, prve dečke, prve raskide, prva padanja ispita. U svakom
trenutku života smo bodrile jedna drugu. Naučile smo da nam ništa neće pasti s neba. U isto
vrijeme smo obrijale glave. Protestirale smo protiv svega što je bilo s onim navodnicima " Moraš". Uspjele smo u onome što smo željele. Završile smo fakultete unatoč sve i jednoj prepreci koju je život pred nas postavio. Cijelo vrijeme studiranja smo radile. Čak i kada sam  konačno počela raditi, u svakom trenutku sam razmišljala o njima. Kao ta neka starija sestra sam se osjećala dužnom zaštiti ih. I ne žalim niti jednog trenutka što sam kako neki rekoše nepotistički pomogla u njihovu zapošljavanju. Ruku u vatru ne možeš staviti za svakoga. Ja za njih sam spremna staviti i glavu i tijelo i noge. Godine radnog iskustva su dokazale njihovu vrijednost. Poštovanje koje su stekle je meni i mojim roditeljima najveća nagrada.

Kada danas razmišljam o njima, reći ću jasno i glasno, pred ničim neću prezati ne bi li one
bile sretne. Znam da isto misle i one. U taj naš mali krug ne puštamo nikoga. U životu su nas
učili da samo poštenim radom možeš dokazati svoju vrijednost. O tebi će pričati tvojih deset
prstiju i ono što njima stvoriš. Mislim da o mojim sekama njihovih deset prstiju odavno
govori. Istih onih koji su mi kao maloj curici kidali igračke, ali i onih koji sada čvrsto drže
moju ruku u svojoj ruci.
Mojim anđelima je sutra rođendan. Još jedna protekla godina je bila ljepša zbog toga što su
one bile u njoj. Neka ih prođe još bezbroj. U smijehu i veselju. Sa četiri godine možda nisam
znala što želim, sada bi stoput ponovila isto. Želim svoje sestre. Baš ovakve kakve jesu. Crna i bijela. Glasna i tiha. Jer nitko se ne smije i ne plače sa mnom kao one.

P.S. Volim vas beskrajno. Postojano i čvrsto. I nikada nitko neće moći probiti štit koji sam
stvorila oko vas. Samo sam u njega dodala još neke zbog kojih je on još čvršći. Sretan vam
rođendan!

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here