Kako prepoznati sabotera

Autor: Marjan Gašljević

Jesen je na pragu i sve ozbiljne ptice selice, a i neke, poznate i nepoznate, ptice serice, krenule su se seljakati. U tom silnom seljakanju kojem je, uvelike, Hrvatska na putu preleta dešava se svašta. Baš svašta. Neke se predomisle pa svoj put okončaju u Hrvatskoj sletjevši u neku baru, a kad shvate gdje su već im je kasno nastaviti put. U tom lijetanju izgleda da je i poznati hrvatski crni labud koji je nekoliko mjeseci stalno, jačim ili slabijim intenzitetom, bibao hrvatsku političku baru, odletio ili se je, možda, savio pod krilo neke patkarice koja mu se tog trentka dopala. I usprkos trudu hrvatskih političkih lovaca famozni crni labud nije lociran, identificiran a, bome, ni prizemljen i, eventualno, transferiran na nečiji zid kao prelijepa slamom ispunjena ptica. U stvari možda je i u svojim početcima postojanja na hrvatskoj političkoj sceni bio samo slamom punjena ptičurina.

Ma što i kako bilo s crnim labudom koji je, očito, odlepršao u labirinte hrvatske povijesne zbiljnosti, prazninu na hrvatskoj političkoj sceni nastalu njegovim „odlaskom“ netko ili nešto mora popuniti. Njegovi nasljednici su, izgleda, novovjeki politički saboteri o kojima se svakodnevno sve više priča i koji postaju krivci za sve i sva u Hrvatskoj. Nisu to oni saboteri koje poznajemo i koje smo upoznali gledajući filmove gdje su beskompromisno rušili mostove, aerodrome pa i cijele tvornice u dubini neprijateljskog teritorija. Vrijeme tih sabotera ostalo je za filmaše ovdje se, pak, govori o modernim saboterima koji na jednoj televiziji govore jedno a na drugoj drugo. Ovi saboteri kunu se u vjernost na koljenima svojim nadređenima da bi, čim im ovi okrenu leđa, prijeporno usluge ponudili nekim drugim gazdama.

Kako prepoznati ovog modernog sabotera ako isti ne nosi klompe? Pa tko danas uopće nosi klompe, a posebno ako sjedi u nekom predsjedništvu neke stranke, Saboru ili na čelu ministarstva?

Da je crni labud bio pernat, i ako nismo sigurni, možemo slutiti. Letjelo je nešto malo perja ali da li su pera bila labudova teško, prije nešto drugo. Da li će, dakle, netko izletjeti bos iz stranačkih prostorija ili saborskih klupa, ili ministarstava i drugih institucija pa će mo po tome znati da je baš on saboter a obuću je, klompe, ubacio u stroj svoje opcije tako je sabotirajući. E taj će biti taj.

Saboteri će, dakle, izgleda obilježiti predsjedničku kampanju koja je uvelike već uzela maha i u koju se pokušava, za sada, ugurati nekih 14 kandidata. Politički analitičari i mediji sveli su tih 14 kandidata na svega troje onih koji će se ozbiljno „otimati“ za predsjedničku čast. Ostalima su prepustili muku oko prikupljanja zadanog broja potpisa uvjereni da će onaj tko u tome uspije biti samo sitni ukras kampanje i izbora. Kako još uvijek postoji dovoljno vremena da se u kampanju uključi i još neki ozbiljan igrač za sada ne postoji naznake da li bi i tko to mogao biti. Na koncu prije samo nešto vremena tko bi u politici tipovao na Miroslava Škoru koji u ovom trenutku itekako slovi za ozbiljnog kandidata kojem upravo pokušavaju imputirati djelovanje sabotera u njegovu korist.

Svojevremeno sam analizirao moguću kandidaturu Ivice Todorića na platformi Živog Zida. Imalo je logike koja je rasprsnuta potpuno nelogičnim i amaterskim rasapom u Živom Zidu. Da ta stranka ili platforma ma kako je zvali usprkos svojem početnom potencijalu nije bila toga vrijedna niti izblizu govori sama činjenica da su se urušili u trenutku zbog šačice bombona. To je igurno pljuska skoro dvijestotine tisuća glasača koji su svoj protestni glas poklonili upravo njima. Živi Zid se urušio ali glasači su ostali. I dalje su oni „protiv“. Protiv izraubanih politika, protiv isfuranih floskula, protiv lažne brige za njih, protiv dosadnih lica koja im godinama titraju ispred očiju toliko da dvoje pripadaju li ta lica tjeralicama, reklamama za pesticid ili nečemu trećem. Možda neki „Ivica“ u međuvremenu izroni i okupi one koji su protiv animirani teorijama sabotera ili ti ljudi u klompama. A što ako ne?

A ako ne i poznato Škorino „Milo moje“ je nešto novo na političkoj sceni prihvatljivije od „klompaša“ koje, vjerujem, rijetki simpatiziraju.

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here