Parkiralište zauzeli Citroeni iz doba kad je postojala samo jedna vrsta jogurta

Autor:Miroslav Šantek

Moj prijatelj je nedavno kupio automobil star nekoliko godina. Iskerširao je poveći broj eura za taj komad lima koji ga zadovoljava. Prepun elektronike, svjetlećih lampica, čipova koji mjere sve moguće –  potrošnju goriva, napumpanost guma, ima veliki displej navigacije, prima i očitava telefonske pozive, zaobljen je, lijepo izgleda, bešuman u vožnji, s priličnim brojem konjskih snaga, ide preko rupa da ne osjetiš…. provezao me kroz grad, a ja mu rekoh da mi je nekako premalo mjesta za seks na zadnjem sjedištu. I da mi je presterilno čist i mirišljav. Da je automobil moderan, prekrasan i atraktivan i lijep, ali da nije za mene. Ja bi htio  polovni automobil sa što manje elektronike, da rukom otvaram prozore, bez klime i serva, bez ijednog pametnog čipa, s velikom pepeljarom i radijem na kojem svira blues. Da me odveze od točke A do točke B. Za male pare. Besmisleno male prema današnjim cijenama automobila. I njihovim popravcima. Naravno.

Kažu ovi današnji poznavatelji prilika koji se vjerojatno nisu ni rodili u ona “mračna” vremena da su se u bivšoj Jugi vozili samo Fiće i Stojadini, Jugići i slični automobili istočnog bloka. A to nije istina. U mojoj obitelji se vozio Citroen Ami 8 i Opel Kadett B. Ali jebga, ni Kolinda nije mogla kupiti dva različita jogurta jer je bio samo jedan.

Da se razumijemo – nemam ja baš ništa protiv ljudi koji uživaju u novim automobilima i koji obožavaju sve njihove zavidne tehnološke perfomanse. Dapače. Tko voli – nek izvoli.

Ali jučer, u neobaveznoj ranojutarnjoj šetnji gradom ugledao sam krasan prizor. Na parkiralištu prije Katedrale i sisačkog Starog mosta, većinu mjesta su zauzeli stari Citroeni. Oldtimeri iz nekog drugog doba. Spačeki, “moj” stari dobri Ami 8, komadi lima koji nemaju elektronike, koji ne mogu do stotke samo tako, ali koji imaju svoj šarm. I ljude koji ih vole i voze. Nedavno je u medijima izišao podatak da je jedna kineska obitelj u Spačeku prešla cijeli svijet. Doslovce. I auto ih nije iznevjerio. Nisu trebali zvati Hak u nekim, recimo sibirskim ili američkim beskrajnim pustopoljinama gadnih uvjeta za vožnju. Neka ih. Nek voze ovim našim cestama.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here