Kada postaneš talac vlastitih pravila

Foto:YouTube screenshot

Autor: Marjan Gašljević

Jednom prilikom prije nekih dvadeset pet ili više godina jedan me je prijatelj nagovarao na jedan posao. Upitno sam ga pogledao uz opasku da posao na takav način nije sukladan postojećim zakonima i propisima. Samo je odmahnuo rukom rekavši: „Pa kad krenemo u posao promijeniti će mo propise i sve će biti sukladno.“
Koliko su se puta do sada u Hrvatskoj mjenjali propisi da bi se nešto moglo odraditi u „skladu sa zakonom“ a to je u tom trenutku odgovaralo nekima koji su bili u mogučnosti mijenjati zakone. U pričuvi za opravdanje postupka ako je tko slučajno zapitao bilo bi da nije baš mralno ali bitno je da je po zakonu.
Trenutno na hrvatskoj političkoj sceni imamo političku i svekoliku drugu zavrzlamu višestruko zapetljanu oko Bandićevih žetončića i njegove „stiske“ oko promijene urbanističkog plana Zagreba a vezano na famozni memorandum potpisan u Dubajiu pa do izjava stranim medijskim kućama saborskog zastupnika u Hrvatskom saboru u kojima se Hrvatska opisuje u ne baš primjerenom svjetlu na što su se, pak, neke braniteljske udruge digle na zadnje noge prizivajući prosvjede pa i građanski neposluh.
Sama priča o Bandićevim žetončićima je višeslojna i definitivno tukne na isključivo osobne interese tih žetončića ali i drugih političkih prebjega kojih nikada nije bilo više do li u ovom sazivu Sabora. Naime, u ovih tri godine bilježimo nekih trideset dvoje zastupnika koji su u mandatu promijenili svoj politički kaput. Mislim da ih toliko ne možemo nabrojiti od dana osamostaljenja Hrvatske. Na žalost građana koji su izašli na birališta davši glas za neku od mnogih stranačkih lista na koje su stranački lideri po nekom svom pravilu i uvjerenju slagali likove a na što građani apsolutno nisu imali uticaja isti ti su formalno izabrani da zastupaju iste te građane htjeli oni to ili ne. Izgleda da su programske potke stranaka na kojima su zastupnici birali važne samo za birače jer neki koje su izabrali odjednom mogu bez ikakve odgovornosti pristupiti i provoditi neki drugi program pa i dijametralno suprotan onom za koji su prisegli u svojoj zasupničkoj prisezi.
Kakvi su to i koji likovi koji se mogu tako ponašati? Na žalost upravo smo vidjeli nešto od „kadra“ tog tipa u Fondu za zaštitu okoliša. Što su, u stvari, svi oni drugi koji, u naše ime, sjede u sabornici dok ih, i takvi kave imamo, istražni i pravosudni organi terete i istražuju po osnovi različitih kaznenih dijela. A tih nije malo. U stvari, zar nije tužno da takvi kadrovi sjede u sabornici, vode ministarstva ili druge države ustanove. Još mi je, u stvari, jadnije kada te svoje “kadrove“ brane njihovi stranački čelnici razbacujući se floskulom presumpcije nevinosti.
Svi ovi problemi, očito, proizilaze iz činjenica izbornih zakona i pravila za koje je davno zaključeno da nisu dobri samo ih se, za sada, nitko ne usuđuje mijenjati jer si svatko tko bi to mogao nalazi neku odredbu koja mu, takvom kakav jest, ide u prilog. S koliko je samo buke, recimo, donijet tzv „Lex šerif“ da bi se samo nekoliko dana poslije upravo onoj većini koja ga je donijela razbio o glavu. I tako imamo, između ostalog, župana kojemu se sudi za obiteljsko nasilje i cijelu listu što različitih općinskih načelnika kojima je nestalo i po nekoliko općinskih proračuna općina s kojima upravljaju, a sufinacira ih Država jer zbog siromaštva i manjka stanovništva ne mogu prikupiti dovoljno sredstava za svoje postojanje. Spomenuti župan ponosno pjeva u gledanoj emisiji državne dalekovidnice i to je normalno samo, šteta, što nisu u emisiji odigrali i neki skeč na temu, kako ono reče bivša ministrica obitelji Murganić, „obiteljskog folklora“.
Ovom se pjavaču aplaudira za razliku od pjevača bećarca oderanog zbog spominjanja plave bluze ili onog lika koji je sklepao nešto o govnima koje naružuju hrvatske bisere prirode. I tu dolazi do lomljenja oko osnovnog demokratskog prava. Prava na slobodu riječi.
Ima li, dakle, saborski zasupnik Pupovac pravo kazati što misli? Ima. Pasalo to nekom ili ne. Istovremeno isti taj zastupnik dio je vladajuće većine i važan koalicijski partner. Posebno je važan utoliko, na žalost, što drugi koalicijski partneri o kojima ovisi većina svkodnevno imaju apetite koje je sve teže zadovoljiti.
„Najvažnije je da je čovjek zdrav.“ Izruguje se Bandić svaki dan hrvatskoj javnosti na novinarska pitanja za svaku i sve pizdarije koje izviru iz njegovog obnašanja vlasti ne samo u Zagrebu već i u cjeloj Hrvatskoj. Jer, zar većina ne ovisi o njegovim žetončićima? Pa ti pitaj tko je u toj priči zdrav.
Zbog Pupovčevih izjava u bosanskim i slovenskim medijima na zadnje noge digle su se neke braniteljske udruge. Zahtjevaju od Premijera da istjera Pupovca i njegove iz koalicije, a kad im ovaj ponudi varijantu prijevremenih izbora zašute. Malo bi prosvjedovali, malo blokirali ali na izbore baš nešto i ne bi. Pitanje je kako bi to ispalo. Možda je bolje malo bučati a ključni ljudi krovnih udruga pa i njihov ministar uvijek će kazati da su oni za takvu koaliciju koja će u Zakonu olakšati isplatu nekih prinadležnosti. Jebiga, budi pametan. Da li jesu ili nisu za kompu s Pupovcem? Jesu. A zašto onda buče? Računica je egzaktna.
I sve je to, opet, posljedica izbornih zakona i pravila koja omogućavaju da manjine imaju svoje zastupnika po svojim pravilima i s brojem glasova s kojima ne bi ušli niti u skupštinu općine Nerežišće. To, kažu stručnjaci, ima samo u Hrvatskoj.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here