Prognaničkih dana u Sisku šivala je narodnu nošnju. Danas je zablistala u petrinjskom vrtiću

Autor:Miroslav Šantek

Tih nesretnih i već vremenski prilično dalekih devedesetih godina, kad su početkom Domovinskog rata većinom Hrvati silom protjerani iz svojih kuća u koje su se vratili nakon četiri godine prognaništva poslije Oluje 1995., skrasili su se i privremeno skućili u drugim gradovima i selima, a duge prognaničke dane i noći kratili su razmišljanjima o povratku svojim domovima, dok je  jedna od tih tisuća prognanika, Petrinjka Marija Maričković koja je bila zaposlenica, a danas umirovljenica petrinjskog vrtića, odlučila svojoj kćeri Sandri, a uz pomoć njene majke sašiti narodnu nošnju. Po svilu za izradu ove teške i vrlo lijepe ženske narodne nošnje otišli su u Mađarsku i u prognaničkom stanu u Sisku, strpljivo, dugo i naporno, vez po vez šivale nošnju. Kad su je završili prošle su dvije godine.

Ratne strahote devedesetih su davno prošle i dabogda se ne ponovile, a jutros, ovog osunčanog petka na kraju rujna, ispred vrata friško energetski obnovljenog dječjeg vrtića Slap u petrinjskoj ulici Ivane Brlić Mažuranić, narodna nošnja Marije Maričković je oživjela i zasjala na jednoj teti iz vrtića, odgajateljici Maji Latin koja je u društvu dvoje trogodišnjaka također obučenih u narodne nošnje Maruška Rokse (ona pleše u petrinjskom folkloru i djelo je njene bake) i Fabijana Ramuščaka (nošnja posuđena iz sisačkog vrtića iz capraške šume Sisak Novi).

Oni su pozdravljali goste prigodnim poklonima koja su djeca iz skupine Pčelice sa njihovim odgajateljicama Ana Marijom Josić i Dijanom Plevanč sama izradila: potrošena bočica od Orangine na koju je nalijepljen pijesak i decoupage tehnikom ih ukrasila, a ugostili su i pozdravili i petrinjskog gradonačelnika Darinka Dumbovića koji im je došao u posjet.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here