Autor: Marjan Gašljević

Kroz već nekoliko predavanja  izvršnom osoblju našeg javnog poduzeća provlačim nit antikorupcije, antinepotizma, antiklijentelizma i kojekojih drugih anti koje su se ukorijenile u naše Poduzeće uzevši maha na svim razinama od spremišta gdje spremačice skrivečki piju kavu pa sve do čuvara i portira a o dokonim referenticama da ne govorim. Ova aktivnost nije inicirana mojom željom za borbu protiv ovih zala već zapovjeđenom aktivnošću nadređenih koji su uspješno detektirali odakle potječu sva zla i problemi u Poduzeću. Što jest, jest, ta raja je baš sklona korupciji, nepotizmu, klijentelizmu i drugim nepodopštinama što je, jednostavno, rukovodnim radnicima neshvatljivo kakovo leglo oni imaju pod sobom. Leglo korupcije,  nepotizma, klijentelizma i svih drugih zala koje nagrizaju stabilnost, produktivnost i konkurentnost našeg Poduzeće za koje oni ginu da bi ga izveli na put prosperiteta, produktivnosti i konkurentnosti stvarajući nove vrijednosti od kojih bi svi imali koristi.

    Lomim se ja tako ukazujući čuvaru da ne može pustiti virman svoga kuma prije nego virman moga kuma, spremačici pak da ne može kupovati opremu desetak puta skuplju radi toga samo što mu je prodaje njegov brat dok moj bratić ima nešto jeftiniju. Ljubavnica prometnika vlakova ne može mu biti ujedno i tajnica ma koliko vremena provodila u prometnom uredu, itd… Mislim i sam, kad malo začeprkaš u ovu problematiku stvarno se tu dešava strava i užas.

    Šef, vidjevši moje snuždeno i zabrinuto lice, kao senzibilan rukovodioc priupita me koji me to problemi muče. Presretan što mi je omiljeli rukovodioc posvetio pozornost i zamijetio moju unutrašnju borbu s problemima koje pokušavam razriješiti iznesem mu cjelokupnu problematiku s kojom se borim već nekoliko mjeseci. Dok sam ja istresao svoja promišljanja i svoje dvojbe šefina se, nekako umorno, spusti u fotelju nasuprot moga stola sve klimajući glavom prepun razumijevanja za moja promišljanja. Od sreće sam procvao. Nitko me nikada nije počastio s toliko razumijevanja. Gotovo sam levitirajući završio svoj ekspoze o korupciji, nepotizmu, klijentelizmu ….

    Završivši uzbuđeno pomalo mi je nedostajalo zraka a još više mi je dah zastao kada je šefina, gnjezdeći se u fotelji, ispod glasa započeo svoju tužnu priču. Vidim odmah u startu da je iskreno zabrinut za svoju budućnost a zabrinutost proizilazi iz njegova napredovanja u službi. Svatko ozbiljan a, bome, i neozbiljan kao ja radovao bi se napretku u službi. Pa što se onda to dešava s karijernim političarom njegova ranga? Zabrinutost proizilazi iz činjenice da su njega šefa kolodvora Roviška imenovali odgovornom osobom treće razine. Koliki je to teret on meni malom, običnom žoharu i ne može objasniti jer to nadilazi moje umne mogućnosti. Najgore u toj priči je to što sam i ja shvatio da jednostavno ne razumijem u čemu je problem. Umjesto da je sretan što mu je važnost podignuta na višu razinu i što može uvijek, pa makar i zabrinuto, kazati: „Ja, šef kolodvora Roviška kao ovlaštenik treće razine sam, u svojoj milosti, odlućil to i to …“

    Pogrbljenih leđa kao pod teretom od nekoliko tona umornim korakom šefina, uz nekoliko teških uzdaha, napusti moju kancelariju. I sam zabrinut teretom koji je natovaren na njegova i tako pretovarena leđa počnem šuškati po službenoj pošti u telegrafskom uredu. Nije da imam bilo kave veze i zadaće s tom poštom već sam jednostavno se srameći svoje bezveznosti počeo premetati dopise i brzojavke tako da se sam pred sobom opravdam o svoj svojoj nevažnosti u usporedbi s šefovim teretima. U tom premetanju zapnu mi za oko nekakva okružnica naslovljena na sve šefove kolodvora područja a, naravno, na čelu s Roviškom. Predmet: Nesmiljena borba protiv korupcije na svim razinama. U nekoliko redaka teksta, koliko redaka toliko floskula, samo borba, borba i borba. Te floskule koje se provlače kroz mnogobrojne tekstove i izvješća nekako su mi djelovale previše sirovo i surovo pa odlučih dopis malo doraditi. Skeniram dopis pa izbrišem sredinu, one floskule, i ubacim svoj tekst koji mi se činio prikladnim a i, uvjeren sam, omiljelog mi šefa će daleko više zainteresirati.

    „Pod teretom borbe protiv korupcije i nepotizma u našem Poduzeću naređujem novoimenovanim ovlaštenicima treće razine da žurno dostave svoju imovinsku karticu. Isto moraju dostaviti u što kraćem roku pod materijalnom, kaznenom i moralnom odgovornošću. U imovinsku karticu navesti sve nekretnina koje posjeduju, pokretnu imovinu, umjetnine, plemenite životinje te ušteđevinu bila ona na računu ili u gotovini. Kartica će služiti za praćenje imovine i utvrđivanja eventualnog nelegalnog bogaćenja i stjecanja nelegalne imovine koja se može steći nečasnim radnjama i kaznenim djelima s pozicije ovlaštenika treće razine.“

    Omiljeli mi šef koliko znam je apsolutni legalist, legne kad god i gdje god stigne, a i mentaliteta je da voli istači ali i pokazati svoju nemalu imovinu. Upravo iz tih razloga htio sam ga obradovati. Na potpuno transparentan način moći će se svojim šefima i direktorima pohvaliti svojom imovinom što svjedoči da se radi o iznimno sposobnom rukovoditelju.

    Kako tehničku potporu ima za sve slučajeve iskoristio ju je i za ovaj, tj. da mu savjetima pripomogne oko sastavljanja imovinske kartice. Bolja polovica je obilazila gruntovnice vadeći izvatke i nebrojenim zemljišnim česticama u vlasništvu a on je popisivao markice plemenitih burskih koza u vlasništvu, brojeve prstenja raznovrsnih golubova, koketina, kokica i drugog plemenitog, pernatog blaga. Jedno od krucijalnih dvojbi oko kojih su se lomili on i potpora tako da su čak htjeli čuti i mišljenje moje malenkosti, ali, naglašeno je, onako, neobavezujuće da li u imovinsku karticu treba pisati i kombajn u štaglju kod punice. 

    U jednom trenutku da potvrdi ispravnost onog što radi nazove šefa susjednog velikog, ali nešto manjeg od Roviške, kolodvora. „Imaš li ti dopis broj taj?“ Kada je dobio potvrdan odgovor pitao je kolegu da li je što radio po dopisu da bi mu ovaj, inače šarlatan, odgovorio s „tko ih jebe“. To ga ja apsolutno uvjerilo da je na pravom putu i da će šefi i direktori biti zadovoljni učinjenim. I bili su. Jedan se je čak lakše ozlijedio kada je čuo kako izgleda imovinska kartica pravog i odgovornog rukovoditelja.

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here