Pakleni šund ispod “Petrinjke”

Autor:Miroslav Šantek

Najveći studentski dom u Hrvata je onaj na “Savi” u Zagrebu. Službeno nosi ime baš kao i spomenik u središtu Petrinje – Stjepan Radić i u vrijeme mog vremena provedenog u tim paviljonima devedesetih je bio izuzetno dobro mjesto za izgubiti nevinost ili akademsku godinu. To je bilo doba bez interneta i mobitela, danas nezamislivo mlađim generacijama, idealna podloga kad su se studenti više družili, tulumarili, ševili i zajebavali. Ta čudna riječ Bolonja asocirala je samo na špagete. U tom sjajnom domu jedne večeri krajem 1994. sjeo sam u udobnu fotelju tamošnjeg kina “Forum” u koji me je doveo plakat u boji koji je izgledao potpuno u rock stilu: kao naslovnica stripa na kojem zgodna žena leži na krevetu, puši cigaretu, a pored nje je pištolj. Film se zvao Pulp Fiction, a preveden je kao Pakleni šund. Snimio ga je Quentin Tarantino i vremenom je postao film kojeg uvijek mogu pogledati, film sa sjajnom glumačkom ekipom, pričom i glazbom koja je objavljena kao soundtrack filma i koja sadrži prastare rock izvođače koji su na taj način ušli u živote milijuna ljudi. Film obiluje mnogim legendarnim scenama, a tadašnje klinke su uvelike na zagrebačkim ulicama imitirale jednu od glavnih filmskih uloga – Umu Thurman koja je i meni ostala upečatljiva po sceni natjecanja u plesu s poprilično razvaljenim Johnom Travoltom, a zaplesali su uz prastari hit Chuck Beryya. Godine koje su poslije došle pokazale su da je rock propao potpuno i da je Pulp Fiction ustvari veliki i dobar film.

25 godina poslije Zagreb, Sava, tulumi, kino, Uma Thurman i Pulp Fiction su daleka prošlost. Živim u gradu u kojem živa rock svirka u kafićima ne postoji već dugo. To je i razumljivo. Ljudi vole narodnjake, zabavnjake, cajke i to treba poštovati, sve je to stvar ukusa, ali zabrinjava što je noćni život u banani debeloj. Nedavno, poslije koncerta Ramba Amadeusa u Sisku, nešto poslije ponoći u subotu, s prijateljem sam poželio popiti piće u Petrinji. Računali smo: subota je, noć je još mlada, ima naroda, ima žena na Pigiku ili na sajmištanskim kafićima, kad ono – sve zatvoreno.Zona sumraka.

Ali ponekad i bljesne pokoji dobar trenutak. I to nenadano. Trenutak na koji naletiš. U središtu Petrinje, na Trgu hrvatskih branitelja, doslovce ispod oronule ruševne zgrade nekadašnje Robne kuće Petrinjka koja i dan danas stoji prazna, razvaljena, zasrana i popišana iznutra, sisačko – petrinjska ekipa je doslovce žestoko razvaljivala rock glazbom. Oni su skupina sisačkih glazbenika predvođeni petrinjskom pjevačicom Antonijom Kihalić, a nazivaju se Bluzy Threesome. Vrlo su uigrani, žestoki i beskompromisni, sviraju rock standarde, a mene su podsjetili na Pulp Fiction. Pakleni šund ispod ruševine u središtu Petrinje. Sve je moguće. Ako volite rock glazbu i vidite ili čujete da sviraju negdje u blizini poslušajte ih i sami.

Proljetos ih je naš Lovra predstavio na PS portalu – evo podsjetnika:

Bluzy Threesome u četvero

 

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here