Dida moj!

Moj prijatelj je postao djed.

Nazvao me i uzbuđenim glasom rekao veselu vijest. Djetešce rođeno tad i tad, teško toliko i toliko, dugačko toliko, beba dobro, mlada mama dobro… radosno je tekao brzak riječi što su preskakale jedna drugu.

Sreća je izbijala iz svakog izgovorenog sloga.

Kaže kako će sada on i supruga opet moći brinuti se za jednog novog člana obitelji. Ta briga njima ne pada teško. Za njih je to zadovoljstvo i veselje. Vole oni tu buduću „zadaću“.

„Kako da te sada zovem: djede, đede, deda, nono, dundo, dida?“

„Kako god hoćeš“, smijeh veseo, iskren, ozaren.

Svim bakama i djedovima – puno sretnih trenutaka s vašim unucima!

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here