Ćevapi na aerodromu Petrinja

Autor:Miroslav Šantek

Aerodrom Petrinja. Kako to gordo zvuči.

U tom petrinjskom kvartu koji se naslanja na desnu stranu Kupe, a poznat je po prastarom i čuvenom kafiću Concord (koji je danas pod ključem), u toj Reljkovićevoj ulici bez ikakvih kompjuterskih efekata možete snimati neki novi nastavak Mad Maxa – filma iz apokaliptičnog vremena propasti civilizacije i nekih drugih pravila igre i preživljavanja, jer ovdje je asfalt davna prošlost, a rupčage na cesti su neumoljive – one udaraju u podnožje automobila, dok na jednom dijelu velikog polja, ogromnih livada što se od ulice prostiru prema Kupi, postoji jedan hangar koji je tog dana otvorio svoja vrata. Pored njega je postavljena letjelica koja liči na one iz već spomenutog filma – mali aviončić koji želi poletjeti u plavo nebo iznad Petrinje i biti potpuno slobodan. Sve dok ima goriva.

Oko aviona i hangara je živo. Skupina petrinjskih entuzijasta, zaljubljenika u avione i aeromodelarstvo održala je modelarski piknik. Druženje ispod ogromnog neba na ogromnom polju koje je nekad doista bilo aerodrom – ovdje su prije  zadnjeg rata vrsni piloti – i muškarci i žene, padobranci, jedriličari i aeromodelari obitavali, letjeli iznad grada, provodili svoje živote prkoseći gravitaciji. Bili su slobodni kao ptice.

 

Danas su ta vremena davna i vrlo slabo poznata prošlost. I dalje postoji skupina ljudi u Aeroklubu Petrinja koja pokušava ne ugasiti nit i vatru tih davnih petrinjskih pilota i upoznati mlade generacije s čarima letenja.Njih desetak ima planove obnoviti i staviti u funkciju ovu uzletno – sletnu stazu koja je sredinom šeszdesetih godina doista i bila aerodrom i to rezervni; kad se avioni iz nekih razloga niu ogli spustiti na zagrabački Borongaj, sletjeli bi na ovaj petrinjski serodrom. Poslije je u priču ušao Pleso kraj Velike Gorice, a ova petrinjski je nažalost velikim dijelom zbog rata zaboravljen i zapušten. Do tog dana još će puno vode proteći obližnjom Kupom, ali oni neće odustati.

Danas peku meso. Odlične ćevape koje sam probao na aerodromu Petrinja. U dobrom društvu, priči o planovima što se sve treba napraviti, o nekim novim klincima koji će letjeti petrinjskim nebom, o stvarima koje iz ove perspektive sjedeći za stolom i punim tanjurom pečenog mesa izgledaju kao znanstvena fantastika vrijeme brzo proleti. Oni imaju energiju. Imaju ideju. Nadam se da će jednog dana i uspjeti.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here