Pogled s osmjehom

Autor: Marjan Gašljević

Jutros gledam s balkona susjedova psa Gulivera kako će reagirati na upravo dolazećeg poštara. Obično je to žustro lajanje uz zalijetanje do ograde koja štiti poštara od nestašnog psa. Inače je Guliver kao i svi labradori drag, razigran pas posebno tolerantan prema djeci i lokalnim psima i mačkama koje nepogrešivo raspoznaje. Jutros je samo znatiželjno promatrao poštara mašući miroljubivo repom s osmijehom koji i odlikuje ovu vrstu pasa. Ne znam da li Guliver čita novine, portale i gleda televiziju međutim, jasno je da zna da napadanje poštara više nije u domenu pasa.

Sve tako nekako kako se Guliver počeo osmjehivati poštaru i prosječni hrvatski građanin samozadovoljno se ovih dana osmjehuje. Neime, razno razna istraživanja na razini Europske unije Hrvatsku svrstavaju na samo dno po građanskom bogatstvu. Konačno i mi imamo igrača kojeg možemo pokazati toj Europi kao skromnog, poštenog i radišnog koji je svojim samoprijegornim radom stekao zavidnu imovinu kojoj će se sutra diviti eurozastupnici.

Sve koliko će se isti ti eurozastupnici diviti imovini toliko ta imovina bode oči građanima ove Zemlje. Naime, eurozastupnica koja će se svojom imovinom hvaliti pred europarlamentom bijaše dugogodišnja profesorica. I dok će ona „slagati“ imovinu, kao ranije rečeni Guliver svoj ulov, hrvatski profesori najavljivati će štrajk. Naravno da će se prosječni hrvatski radnik pitati čemu to. Ako profesor za nekoliko godina može „navuči“ imovinu kao njihova koleginica čemu onda štrajk? Zar im nije dovoljno za sedminu života pošteno zaraditi nekih tričavih 5 miliona eura s tim da u tu sumu nisu uračunati troškovi života. Sramite se profesori. Znam ja da vam većini supružnici nisu kapetani duge plovidbe i da, bar većina, ne volite more i brodolje toliko da bi, recimo, samo za stakloper za svoj brodić godišnje morali izdvojiti jednu prosječnu plačicu saborskog zastupnika ali nećemo, valjda, u prvi plan gurati neke vaše pojedinačne frustracije.

Svekolika hrvatska javnost poslije tog nesretnog i famoznog propitivanja imovine vjeruje, uvjerena je čak, da će našoj kandidatkinji umjesto demografije, koja, usput rečeno, u Hrvatskoj ne da klima već kleca pod teretom 2,4 postotnog smanjenja broja stanovnika, te demokracije koja naganja svoje građane čak i zbog primisli, dati resor gospodarstva jer genije koji ostvaruje takve prihode na čelu za nekoliko će mjeseci podrediti svjetsko gospodarstvo europskom. A nama, gdje će tek nama biti kraj ako hrvatski prosvjetari na tragu svoje koleginice poduče hrvatsku mladost tim i takvim vještinama. Ostaje samo kako zadržati tu mladost dok ne savladaju umijeće stvaranja dobara kao njihova profesorica.

Naravno da su na tom tragu u neki hrvatski vodeći političari koji su, iskoristivši priliku audijencije, osobno Papu pitali da li vjeruje u čuda. Sveti je Otac, navodno, u svoj svojoj blagosti stavio znak križa na svoje čelo rekavši: „Zar Bandić, Dube, Nadan, Tomislav, Gabrijela, Goran, …. nisu čuda?“

Izgleda, dakle, da smo mi zemlja čuda. Ili čudovišta, možda? Eto, veterani udruženi u HVIDR-u sramežljivo traže da njihov vječiti šef podnese ostavku jer, kao, radi samo u svom interesu ne poštujući odluke tijela ove udruge. Ma tko bi vjerovao da su to zaključili tek sada kad isti taj, kao i frendica mu Dube, ne zna niti nabrojiti imovinu koju posjeduje dok većina veterana škljoca praznim zubima i zubalima. A. zanimljivo, on niti je profesor a izgleda nešto i nije išao u školu. Prije oko.

„Najvažnije je da je čovjek zdrav.“ Svakodnevni je uzvik jednog od hrvatskih „čuda“ posebno kada ga se pita da li će se kandidirati za predsjednika. Jebiga, pitam se, koliko je zdravlja u navali predsjedničkih kandidata koji nas ovih dana počinju ubjeđivati u stvari koje i Guliver iz početka priče ne vjeruje. Guliver, smješak molim. U stvari jedino iskreno je u toj ponudi pjevanje. Raspjevali se neki kandidati s tim da jedni znaju da im je pjevanje manji shit od obećanja za razliku od onih koji vjeruju da znaju pjevati.

I tako, taman smo otpratili cajke iz Zagreba a ono ništa se nije promijenilo. Iz milijunskih fontana prska voda, a u milijunske podvožnjake se slijeva. Kinezi samo rade i nište ne troše. Oni koji, pak, rade troše. Troše s puno iznenađenja. Kineze, koliko se čuje, još ništa nije iznenadilo a naše izvođače stalno nešto. Te ih iznenadi uzbrdica na Sljeme pa je žičara skuplja, pa ih iznenade kišne gliste na gradilištu rotora št, naravno, poskupi gradnju, a onda ih iznenade i cigle ispod žbuke zida bivše gruntovnice gdje će mo predsjedati EU. Hej, predsjedati će mo s EU! A netko čivija s tridesetak milijuna?

Guliver, smješak molim.

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here