Kako vratiti život Šašnoj Gredi

Autor: Marjan Gašljević

 

U tih samo nekoliko dana listopada okolnosti su se za nas umnogome promijenile. S prvim listopadom vrhovni zapovjednik i službeno je uspostavio Operativnu grupu za Sisak i Banovinu svojom zapovijedi te sve naoružane snage na području Trebež lijevo – Pokupsko desno podčinio Operativnoj grupi. Vrhovnikovim postavljanjem postavljen sam za načelnika sektora veze i kriptozaštite istog tog Zapovjedništva. Ovom zapovijedi ne samo da smo preuzeli isključivo pravo zapovijedanja već i, što je još teže, odgovornost za rečenu zonu. Ova situacija u nama, časnicima Zapovjedništva, uopće nije promijenila pristup zbivanjima jer smo za preuzimanje ove odgovornosti bili zreli i pripravni, o čemu svjedoče ranija i daljnja zbivanja.

Svaka i najmanja aktivnost, što je bilo i ranije, sada je poprimila pisani oblik zapovijedi koje su imale svoj strogi slijed i formu o čemu su operativci strogo vodili računa. Tog četvrtog listopada, još ošamućen, izgreban i izudaran, ali relativno čitav od događaja u Pokupskom dobio sam pismenu zapovijed da na čelu tima koji još čine Želja ‘sigurnjak’ i Marijan inženjerac, uz svoj redoviti posao preuzmem i nedavno osvojenu bazu u Šašnoj Gredi i dovedem je u funkciju. I tog je dana u Pokupskom moj Anđeo čuvar radio prekovremeno. Od rakete VBR-a koja je pogodila kamiončić u koji sam sjeo, prvi sam dan proveo u nesvjestici u improviziranom prihvatilištu, sanitetskoj postaji u Hruševcu. Kažu da mi je iz ušiju kapala krv, odora mi je u komadima (moja nova ‘amerikanka’, zločesti bi kazali „kako došlo tako ošlo“), tijelo izudarano i izgrebano, ali relativno sam čitav. I normalno, pošto sam relativno čitav, primi se posla.

U bazi Šašna Greda do njezina pada bila je stacionirana četa VOJIN (vođenje, osmatranje, javljanje i navođenje). Radilo se, dakle, o specijaliziranoj postrojbi iz sustava protuzračne obrane cijelog teritorija bivše države čija je zadaća bila da, kao dio tog sustava, na području svoje zone odgovornosti bude oko, uho i nos tog sustava koji je na središnjem mjestu prikupljao podatke o situaciji u zračnom prostoru te ih distribuirao posebnim kanalima veze (spikiranje) svim postrojbama određenog područja u svrhu protivzračne obrane. Sama baza nije raspolagala većim borbenim sredstvima osim minimuma snage jednog voda za vlastitu obranu od eventualnih napada diverzantskih grupa i zračnih udara (taj se tip postrojbe uvijek nalazi u dubini vlastitog teritorija). Najveću i iznimnu vrijednost te postrojbe činili su radarski uređaji za osmatranje i vođenje kao i uređaji veze za distribuciju uočenih i prikupljenih podataka i danih zapovijedi. Ovom tehnikom rukovali su isključivo, zbog njezine vrijednosti, važnosti i složenosti, posebno obučeni časnici, dok su dočasnici i vojnici vršili osnovno održavanje i opsluživanje pomoćne tehnike te bojno štitili samu bazu.

S obzirom na to da sam poznavao sustav čete VOJIN, što se tiče same tehnike nisam očekivao nikakva iznenađenja, a njih nije niti bilo u kontekstu tehničke opremljenosti baze. Iznenađenje je bilo stanje prostora i tehnike koje smo zatekli. Gotovo sva tehnika, osim radarskih i antena veze, smještena je u armiranobetonskim trapovima raspoređenim i konstruiranim na poseban način. Za posadu su predviđene barake odmah na ulazu u bazu. Bazu je, u trenutku našeg dolaska, čuvala desetina naših vojnika koju smo kasnije i ostavili u toj namjeni u bazi. Zapovjednik desetine uglavnom nas je informirao da oni nikud ne zalaze jer je sve minirano i kreću se samo asfaltiranim stazama i označenim puteljcima do stražarskih mjesta. Na žalost, jedna od zabava u dokonosti im je bila gađanje antenskog reduktora antene radara P-12.

Sama baza, iako načičkana minsko-eksplozivnim sredstvima, za Marjana nije predstavljala problem jer sustav miniranja nije predviđen kao zaštitni već s ciljem uništenja baze po njenom napuštanju što, na sreću, nije ostvareno, a i taj dio odrađen je dosta amaterski (što s druge strane predstavlja određene teškoće). S obzirom na to mogao sam odmah izvršiti cjelokupan uvid u stanje tehnike.

Središnjica veze, kao ključni element baze, očerupana je i upropaštena. Odneseni su agregati i pretvarači (agregati i kompresori su demontirani sa svih sklopova ), a i akumulatori, te Rtps 400 (radio-teleprinterski-sustav). Najtužnije je što je odnesen samo dio FM-200, vrlo kvalitetnog, tehnički moćnog, modernog i skupog radio-relejnog uređaja koji kao jedinka ne znači ama baš ništa, a još manje znači i vrijedi nekompletan. Na žalost, taj dio nije nađen kao ni mnogi drugi. Prestao sam zapisivati što sve nedostaje i što je oštećeno, bit će dugotrajan i težak posao to popraviti, osposobiti, kompletirati ove visokovrijedne sklopove. Većina podzemnih prostorija napunjena je prahom iz vatrogasnih aparata, što je najmanji problem. Problem predstavljaju propucani uređaji, razbijeni ekrani radara i instrumenata, otuđeni kompresori, agregati, pretvarači i dr… Što četnik zna što je kompresor? Uzme ga i nosi. Je da ima par tona! Što četnik zna što je par tona?

Zaključio sam da se niti jedan radarski sustav u kraćem vremenskom razdoblju ne može osposobiti i staviti u funkciju, a tako bi nam dobro došli i P-12 i „Bar lock“ i „Slide net“, otvorili bi nam oči tri stotine kilometara daleko i osamdesetak visoko. U cijelosti sam izvijestio Božu te mu predložio da se krene u osnivanje postrojbe sastavljene od stručnih ljudi,   koja će preuzeti bazu i osposobiti je. Zar sam uopće trebao sumnjati tko će dobiti zadaću da pronađe odgovarajuće ljude i pripremi osnivanje postrojbe te u roku „odmah“ osposobi bazu.

Da ne bih patio sebe i već i tako preopterećene personalce, odlučio sam se malo konzultirati s Borisom, starim liscem protuzračne obrane, sada načelnikom iste te PZO, još uvijek s ključem – talismanom i pištoljem s dva metka. Boris se smjestio malo niz hodnik od mene u susjedstvu operativaca. Operativci su zauzeli i lijepo se smjestili u poveću sobu do središnjice veze, a Boris u dvostruku manju u susjedstvu. Operativci su prikupili na vitrini u sobi impozantnu zbirku ručno izrađenih eksplozivnih naprava bombi – rukotvorina. Radilo se uglavnom o konzervama od piva i raznih sokova napunjenih eksplozivom i čavlima, a u njih utaknut DK-8 i petnaestak sekundi sporogorućeg štapina. Od stajanja i pipkanja znatiželjnika štapin se uglavnom ocufao toliko da su vunene niti činile prave male Simpsonove frizure. Neki dan je netko od dečki za vrijeme jutarnje kave, a najslađe ju je bilo popiti u operativi ili kod Borisa u PZO-u, igrajući se s jednom od tih vrlo opasnih i nepouzdanih stvarčica čikom cigareta zapalio «frizuru» štapina. Koja je to frka nastala, srećom bio je priseban pa je izvukao štapin iz DK-8. Iako me tada nije bilo tu, upravo sam tu priču sada čuo. Iako još neoporavljen, za psinu uvijek spreman.

To jutro u Borisovoj sobi nakrcalo se na dva kreveta i jedan stol bar petnaestak časnika Zapovjedništva, piju kavu, puše i pričaju. S kompićem operativcem, trebao mi je jer ja ne pušim, napunim limenku od Coca-cole pijeskom i u nju zataknem sporogorući štapin. Operativac će ući s tim kod Borisa u sobu i kao „slučajno“ pripaliti štapin, a onda se „stravično prestrašiti“, da mu konzerva ispadne iz ruku. Poslije tog događaja nitko nije imao argumenata kazati da nam PZO nije moćan – i po stropu su trčali kada je „bomba“ pala na pod sobe, jedino se jadni operativac danima poslije toga nije smio pojaviti u Zapovjedništvu.

Ova iznenadna aktivnost kvalitetno je utjecala na Borisove klikere i već smo taj dan imali okosnicu baze VOJIN na čelu s Damirom, izvrsnim organizatorom, elektroničarom i časnikom koji je bazu preuzeo. Da bi se baza stavila bar djelomično u funkciju bilo je potrebno izuzetno puno vremena a morala je biti i izmještena na pričuvni položaj da bi se očuvala od neprijateljskih topničkih i zrakoplovnih napada. Pored problema nabavke otuđenih i oštečenih sklopova bilo je potrebno i prikupiti stručni kadar koji je, i inače, vrlo rijedak a bez njih, zbog tehničke složemnosti i zahtjevnosti, rad ovih složenih i visokovrijednih uređaja je nemoguć.

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here