Medicina il’ Kristina Mandarina

Foto:YouTube screenshot

Autor: Marjan Gašljević

Svi ozbiljni i manje ozbiljni mediji ovih su se nekoliko dana raspisali, ili bolje rečeno, razslikali o jednoj, donedavno, anonimnoj prodavačici mandarina. Sve hrvatske muškarčine odjednom su se polakomili za mandarinama stavivši pivo u drugi plan sve uvlačeći pivske trbušine kada bi se primicali štandu na kojoj Kristina nudi svoje mandarine. I to ne samo mandarine. U stvari većini tih, kako bi Bandić rekao, razrajcanih kupaca komotno bi mogla umjesto mandarina u vrećice natrpati i kamenja ovi ne bi primjetili jer im je, uglavnom sudim, sva pozornost usmjerena na ono što skriva, ili, bolje, pokazuje pretijesna majica. Kristina je marketinški lukavo izbacila svoje sise koje, kako znamo, sve prodaju. Ako, slučajno u što ne vjerujem, prodaja pokaže trend pada možda će biti i guzice jer jače razgoličavanje ometa loša vremenska prognoza. Dakle, muškarčine, navalite na mandarine.

Nakon ove pomame za mandarinama stručna javnost cijeni da ove sezone gripe neće biti te će se kupovati četverovalentno cjepivo samo za ljubomorne babe koje, slutim, će mandarine baciti muškoj polovici zajednice u glavu kada se ovaj pojavi na vratima sav slinav s vrećom mandarina. Sve ovo ne znači da mandarine nisu zdrave. Naprotiv. A zdravlja treba svima.

Potpuno druga je, pak, priča, koliko je to zdravlje dostupno prosječnom Hrvatu. Na ovo pitanje u jednom su dijelu jučerašnjim prosvjedom pokušale ukazati i medicinske sestre i tehničari.

Nekoliko tisuća medicinskih sestara i tehničara širom Hrvatske izašli su na ulicu te na zagrebački Markov trg pod prozore Vlade koja je upravo u to vrijeme zasjedala. Ovaj događaj je, u stvari višeznačan ciljali na tu višeznačnost organizatori ili ne. Naime, neposredno prije prosvjeda njihovi sindikati pregovarali su s resornim ministrom oko njihovih prava i, na koncu, potpisali nekakav ugovor. Čemu onda ovaj prosvjed?

Da su problemi u hrvatskom zdravstvu veliki stalno se provlači po medijima i ako ih, povremeno, potisne neka „Kristina Mandarina“. Svakom normalnom bilo bi upitno i zabrinjavajuće kada se blokira račun jedne bolnice zbog dugova prema dobavljačima lijekova i sanitetskog materijala. Međuti, da li smo mi normalni? Očito nešto baš i nismo jer se samo sporadično spomene manjak liječnika svih specijalizacija te nevjerojatan manjak medicinskih sestara i tehničara tako da ti ljudi, da bi osigurali minimum zdravsvene zaštite i usluge, rade gotovo cjelodnevno s brojem pacijenata koji višestruko proizilazi normalan za jednog zaposlenika.

Upravo jučer razgovaram s jednim prijeteljem koji mi se žali kako mu je kćerka prije dvije godine kada je završila medicinsku školu otišla u Norvešku jer tada se nije mogla zaposliti u Hrvatskoj. Kao i svaki roditelj teško podnosi da mu je kćerka toliko daleko od njega pa ju zivka da se vrati jer sada zapošljavaju medicinske sestre. Kćerka, kaže, neće niti čuti. Uvjeti i plaća su takvi da ne želi niti razmišljati o povratku.

Čemu su onda, dakle, sindikati pregovarali kada ovakav masovni prosvjed praktički spontano organiziraju tri medicinske sestre? Meni to govori da je „voda došla do grla“ a možda i više. Osobno sam mišljenja da je ovakav tip sindikata koji nam se „desio“ poslije Domovinskog rata jedno od većih hrvatskih zala. Čini mi se da je upravo ovdje to došlo na vidjelo. Naime, sindikalni čelnici, najčešće „vječni“, žive jedan život dosta odvojen od baze koju, kao, zastupaju. Na žalost oni s bazom ne djele niti plaću, niti odgovornost, niti rad. I upravo iz toga proizilazi njihovo razmišljanje da je povečanje plaće od pedesetak kuna medicinskoj sestri dovoljno te da će s tim „parama“ sestre zadržati u Hrvatskoj kao i liječnike s tristotinjak kuna. Ma dajte molim vas. Istovremeno „čuvari“ države kazneno prijavljuju i kažnjavaju iste te liječnike i sestre jer su radili. Nisu oni radili iz osobnog gušta već da bi potrebitim pružili nužno, ne za glumatanje, za goli život.

Da li su medicinske sestre i tehničari svojim samoorganiziranim prosvjedom pokazali da je vrijeme da narod pokaže zube vlasti jer demagoška floskula „ako damo sestrama tražiti će i drugi“ je nešto izraubano. Nešto što jasno govori da sve dosadašnje vlasti uopće nisu brinule o hrvatskim zaposlenicima vodeći tzv. socijalni dijalog s samodostatnim sindikatima i ablopornim poslodavcima. Ovima drugima se o glavu već odbila njihova ablopornost godina neadekvatnog plaćanja rada uz krilaticu danas slomljenu „ima tko hoće“ a zaposlenici su jasno pokazali da sindikati ne prepoznaju potrebu bez obzira radilo se to o medicinskim sestrama, policajcima ili učiteljima.

Ma koliko, na koncu, mandarine bile zdrave nadam se da se ipak svi hrvatski problemi neće moći skriti iza izazovnih sisa neke Kristine ma koliko veike bile.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here