Nedjeljna priča: Zatvorila se “Špica”

Autor:Miroslav Šantek

Prije nekoliko dana zatvorio se kafić Shpitza. Taj kafić – terasa je vrlo popularno odredište ispijanja kava mnogih Petrinjaca u proljetno – ljetnim danima i noćima. Kad se “Špica” otvori, to je znak da dolazi lijepo vrijeme, da je proljeće zamirisalo i da nas čeka još jedno ljeto, a kad se zatvori, to je znak da dolazi hladnoća, depresija, jesen i zima. Malo je ovakvih kafića koji pola godine rade, a pola godine su zatvoreni. I sam sam svaki dan dolazio ovdje popiti produženu kavu i uživati u mladosti oko mene, a kad bi pala noć s velikog platna bi bili puštani videospotovi najnovije svjetske glazbe od koje mi se najviše sviđaju guzice djevojaka koje obilato koriste to svoje oružje u današnjoj glazbenoj industriji. Očito je to fora.

I tako uz tresku guzica prošlo je još jedno ljeto, terasa je ove nedjelje potpuno pusta i ostat će u samoći sve do novog proljeća. A ono je jako daleko. Sad, kad je zatvorena, u oči upada okoliš “Špice” koja se nalazi u podnožju napuštene nekadašnje Robne kuće Petrinjka i potpuni je fenomen. Ljudi sjede ispod ruševine u dobro sređenom kafiću. Uključujući i mene samog.

“Špica” se zatvorila, ali igrom slučaja na par dana se otvorila “Petrinjka”, skinuta je zaštitna ograda koja će se uskoro zatvoriti i ova nedjelja mi je pružila priliku da zavirim u unutrašnjost tog ogromnog i tužnog zdanja. A u njoj žive samo golubovi. I duhovi ljudi koji su ovdje radili i kupovali robu dok je sve bilo sređeno – dok je sve bilo normalno. Ogromni prostori su stravični, tihi i zagonetni. Imate osjećaj kao da vas netko promatra iz mraka kroz neku rupu.

Na vrhu Petrinjke,na samom krovu je netko davno napisao parolu: Punk is not dead. Parola postoji dok ju vrijeme ne nagrize i obriše, ali punkeri, alternativci, darkeri, metalci, svi oni koji nikad nisu željeli biti dijelovi nekih vjerskih sekti ili tamburaških sekcija su davno nestali i otišli. Neće se nikad ni vratiti. Baš kao ni ovo ljeto iza nas.

Listopad je. Oktobar. Postoji jedan bend koji je postao ultrapopularan u cijelom svijetu, ali kad je počinjao i nije bi ni izbliza slavan i čuven, često se puštao na nezaboravnim petrinjskim tulumima one ekipe nabrojane u tekstu,a koje više nema. 1981. su izdali album “October”, a oni su naravno, irski U2. Gledam s krova Petrinjke prema brdima i šumama u daljini. Listopad je. Oktobar. Sunce sija, ali brzo će noć.

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here