Banijska priča: Pusti nek traje

Autor:Miroslav Šantek

U 60 gradova diljem svijeta aktivisti protiv klimatskih promjena blokiraju promet, banke, ministarstva i trgovačke centre kako bi upozorili na klimatsku i ekološku katastrofu koja nam svima prijeti. Ponegdje ima i sukoba s policijom, ali aktivisti ne prekidaju prosvjednu akciju. U zemlji Hrvata takvih pojava nema. Pogotovo ne u mom kraju. Ovdje nema ni ljudi puno – zadnji rat i bijela kuga su ispraznili banijska sela i ostavili nam nagli prirast životinja i raslinja. I nuklerani otpad nam se smiješi u skorijoj budućnosti.

Obično ranojesenje popodne uz Petrinjčicu koja vijuga između Prnjavora Čunitćkog i Hrvatskog Čuntića je tiho i mirno.Priroda je još uvijek ukrašena gustim zelenilom kroz koju protiče asfaltna cesta kojom tu i tamo prođe poneki automobil. Kako ovdje nema puno stanovništva, a nema ni industrije priroda je potpuno čista i sve više se ovaj kraj pretvara u pravu divljinu.

Petrinjčica je zelena,puna života, riba i žaba što u njoj uživaju i bježe na moj dolazak. No, međutim, prirodna barijera od srušenog drveća s obale i grana koje su pale po sredini rječice zaustavlja ljudski otpad. Plastični proizvodi svih vrsta odbačeni u prirodu ili vodu nagomilali su se na groznu hrpu od koje čovjeku dođe na povraćanje. Pogotovo kad shvati da hoda divljinom netaknute prirode i onda ugleda ovakav prizor. Dobro su mnogi ljudi, uključujući i te eko aktiviste koji dižu glas i pokušavaju djelovati protiv političkih vlada i interesa rekli da će nas plastika – kad,tad ubiti. Sasvim sigurno. U ovom trenutku me iz debele trave i grmlja vjerojatno osluškuju uši životinja što su se sakrile i sigurno ni njima nije jasno kakvi su to predmeti na mjestu gdje one piju vodu.

Fascinantno je kako malo treba prirodi da prekrije tragove ljudskog postojanja. Ovim putem kroz debelu travu osim divljih svinja i slične ekipe nitko ne prolazi i visoka trava je prekrila drvene putokaze i mjesta gdje se prije nekoliko godina održavala manifestacija Zrin.G.R.een. Polako truli drvo kojeg su ljudi izgradili i oblikovali. U ovoj divljini stvara se osjećaj kao da ste neki istraživač koji je imao sreće pa otkrio tragove neke davne civilizacije.

Kratka šetnja kroz ovaj krajolik troši puno kalorija, kisik plovi krvnim žilama, srce tuče, tijelo i duša su namireni.Ovdje je ustvari jednostavno rečeno – prekrasno. Za razliku od drugih dijelova svijeta gdje doista ima velikih problema s uništavanjem prirode i eko sustava, ovdje na Baniji je još uvijek raj na zemlji. Jednom je moj prijatelj vozeći se Kupom u čamcu rekao da ni ne želi nikakve turiste u svojoj blizini. Želi sebično uživati u ostatku svog života u ovoj ljepoti. Kad malo bolje razmislim, potpuno se slažem s njim. Sve me to podsjeća na stihove onog starog hita Parnog valjka kad Hus zasolira na početku, a Aki zapjeva: Pusti nek traje – sve dok traje, dobro je…..

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here