Mogu li se miomići dva automobila na toj cesti?

Autor:Miroslav Šantek

Društvene mrežu sa danas jako rasprostranjena stvar. Puno je korisnika facebooka koji upijaju nebrojene objave koje se pojavljuju iz minute u minutu. U toj hrpi vijesti, linkova s portala i medija, privatnih fotografija, videozapisa i osobnih razmišljanja koje je neki korisnik odlučio svojevoljno podijeliti sa svojim fejs prijateljima, često se nađu i mnoge stvari koje jednostavno nisu istinite, a mnogi ljudi slijepo povjeruju u njih. I to se događa svaki dan. Zadnja stvar koju sam i sam primjetio je objava da je pronađena posada naših pomoraca,ali s naznakom i objašnjenjem tog “autora” da to još nije objavljeno u medijima pa treba podijeliti facebookom da se zna. I ima puno ljudi koji su to podijelili. Nevjerojatno, ali istinito. I tužno i ružno.

Ponekad čujem nešto i u Petrinji što bi moglo biti zanimljivo.Čisto, ovako medijski. Da eventualno podigne broj klikova i čitanost. Demokracija je lijepa stvar. Sloboda govora.Pogotovo protiv onih koji su na vlasti. Ja sam čovjek iz kavane. Svaki dan sam u njoj jer sve što treba znati, što je aktualno, nalazi se u kafiću. Ljudi pričaju. Kažu pročitali na fejsu. Nisu to osobno čuli ni vidjeli, a kamoli otišli provjeriti, ali piše na fejsu. U Petrinji je posljednjih godina kavanska tema aglomeracija. Preciznije rečeno, svi oni problemi koje je doista i donijela – od popravaka automobila, prašine, blata, rupa na cesti, sporosti i tromosti do kvalitete radova. Nepresušna tema koja će trajati tko zna koliko jer nitko doista ne zna kad će se to rovarenje po Petrinji završiti. I sam sam doista nadrapao i probušio karter na Antolčevoj.

Pored aglomeracije postoje mnogi projekti koje Grad Petrinja provodi i započinje, pa tako i oni postanu meta komentara sa nekom sigurnošću da se nikada neće završiti započeto, već netko kao mazne lovu, sve se zaboravi i slično. Razočara me najviše kad se neki i započeti projekt završi. Kao prije par dana – završeno je dječje igralište na Slatini i baš nitko se nije javio i popljuvao to. Svi šute.  A govorili su da se ništa nikad neće završiti.

Na groblju sv. Bendikta su također napravljeni veiki radovi. Dio groblja je promijenio izgled, postavljene su kocke, posađeni čempresi, asfaltirani su prilazi, napravljeno je parkiralište i onda čujem za gutljajem kave top priču. Kaže ovako: cesta koja vodi prema groblju je toliko uska da se dva auta ne mogu miomići. Pomislih, jebote, ovo je prava stvar. Priča A1. Prenijet će je svi mediji. Doći će Andrija Jarak. I tako, brže, bolje odvezoh se ja danas do groblja. Utaborio sam se i pričekao da naiđu dva vozila. I dočekao prizor. Jebem ti sve. Mogu se miomići bez problema.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here