Retro: Ponekad se sjetim Bele petrinjske

Autor:Miroslav Šantek

Ponekad kroz noć začujem sablasne zvukove čagljeva koji u daljini zavijaju.Posljednjih godina zauzeli su prazne šikare, neobrađene oranice i livade i došli do samih dvorišta Petrinjaca koji žive na rubnim dijelovima grada. Taj zvuk mnoštva koji ne staje, tuli i zavija, kao da se čuje plač male djece u noći podsjeti me na Belu petrinjsku. Na kuju koja se pojavila sa svojim psićima u mom životu. Bela pored tih čagljeva ne bi imala nikakve šanse za preživljavanje. Ali ona je živjela prije njih. A možda još uvijek negdje živi.

Bilo je to sad već davno. U zimu, u prosincu 2013., kad sam prilikom jedne šetnje na ivici šume pored parkirališta kraj groblja sv. Trojstvo začuo njeno lajanje. Iz grmlja je izletjela kuja spremna na sve, spremna da me napadne, ali nekako, čim je shvatila da joj nisam nikakva prijetnja, ponjušila me i povela sa sobom. Imao sam što i vidjeti. Hrpa malih psića u grmlju čekala je svoju mater da se ugriju uz nju. Bez ikakvih problema dala mi je da ih diram, pogledam u kakvom su stanju, nekako smo Bela i ja kliknuli na prvu. Morao sam joj nekako pomoći.

Dvije Petrinjke su Beli napravile dobro sklonište. Toplo i mekano.Donijeli su joj i hrane i vode.

Čim sam se spustio u grad i sjeo za računalo napisao sam priču na PS portalu o kuji koja hitno treba pomoć, ostavio preciznu lokaciju gdje se nalazi, a ljudi na facebooku (kojih je u to vrijeme bilo bitno manje nego danas) su podijelili priču i u njihovim fejs raspravama su kuju prozvali Bela petrinjska. Mada je bila potpuno crna. I pomoć je odmah stigla. Dvije djevojke su napravile od kartonske kutije i deka toplo kućište u koje je Bela sa svojom obitelji odmah uselila i bila spašena od vjetra i hladnoće. Kutija je imala i vrata, bila je pojačana i oblijepljena trakom, bila je vrlo čvrsto sklonište. Cure su joj donijele i hranu.

Sutradan sam se vratio i vidio potpuno drugu priču. Bela je bila vrlo razigrana i sretna, a mali štenci su hrkali u toploj kutiji. Imao sam sa sobom i video kameru i zabilježio taj prizor.

Nakon par dana nikog nije bilo. Ostala je samo prazna kutija. Nije bila pomaknuta, nije bilo tragova nikakvog nasilja ili borbe. Kao da je Bela odvela svoju obitelj nekuda. Jedan čovjek koji živi u blizini groblja je rekao da je vidio da je došao neki automobil i da je netko udomio Belu i njene psiće.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here