Davor Brebrić – Bruća: Nikad nemojte gubiti volju za životom

Autor:Miroslav Šantek

Prije nekoliko dana napisao sam malu priču o Brući. Naime, u Petrinju je na svom proputovanju po Hrvatskoj ususret predsjedničkim izborima došao nekadašnji premijer RH i kandidat za mjesto predsjednika Republike Hrvatske – Zoran Milanović i na Trgu hrvatskih branitelja susreo se s Brućom – Petrinjcom kojeg mnogi ljudi poznaju i koji je upečatljiv po svome crvenom Ferrariju – invalidskim kolicima s kojima putuje gradskim uicama. Pala je i zajednička fotografija, a priču sam nazvao Bruća i Zoki i bila je jako čitana. Svi su Bruću poslije pitali kako je to on u naslovu ispao “važniji” od Zokija, a sam Bruća mi se povjerio i rekao da moramo razgovarati o nečem puno važnijem. O priči njegovog života. Bruća je osjetio potrebu u sebi da se preko PS portala obrati ljudima koji su u sličnoj situaciji kao i on. Naravno da sam pristao na to.

A njegova priča je bila potpuno uobičajena kao i kod većine ljudi. Rodio se prije 57 godina, pripada staroj petrinjskoj lozi Brebrića, završio je strojobravarsku školu, a poslije i postao vozač. Čak je neko vrijeme sudjelovao u Domovinskom ratu, a onda je došao taj za njega kobni 16. listopad 1994. Mrak se polako počeo spuštati oko 17 sati kad se je na onome ogromnom zavoju kod sela Ogulinec vozeći se iz smjera Zageba u automobilu marke Mercedes frontano sudario sa džipom Unprofora. Sudar je bio težak i silovit. Svi su se čudlili kako je uopće mogao preživjeti takav udarac u tom zgužvanom automobilskom limu.

Prebačen je u zagrebačku bolnicu i čak 32 dana bio u komi. A onda se probudio i svi su se razveselilii, ali je shvatio da nažalost, ne može pomicati noge. Nije ih osjećao. Medicinske pretrage i nalazi su očitali ugrušak na leđnoj moždini koji mu je “oduzeo” noge. Pomoći nije bilo. Ta strašna dijagnoza ga je potpuno psihički uzdrmala i kaže da godinu dana nije se mogao otrgnuti crnim i depresivnim mislima, pogotovo noću i nije znao kako da si pomogne. Ali uz pomoć obitelji, njegove supruge i kruga prijatelja koji su se stalno brinuli o njemu, Bruća je uspio odagnati crne misle, privikao se na potojeću, novonastalu situaciju i krenuo u novi život punim plućima. Shvatio je da je život samo jedan i da je sve dobro dok ti je glava na ramenu. Od tada vodi intenzivan društveni život. U svom dvorištu pored nasipa Petrinjčice izgradio je “butigu”, dvorišnu zgradu u koju svakog dana dođe njegova ekipa prijatelja na druženje, aktivan je i na društvenim mrežama i kompjuteru, formu održava vožnjom invalidskih kolica “na ruke” po nasipu Petrinjčice, a navukao se i na fine kolače pa se malo počeo debljati.

Davor Brebrić – Bruća u petrinjskom parku. Točno 25 godina nakon njegove proemtne nesreće koja mu je uvelike promijenila život, ali on poručuje: Nikad ne gubite volju za životom!

U svakom slučaju, danas, usred petrinjskog parka, na tu tužnu obljetnicu od čak 25 godina života u invalidskim kolicima, Bruća mi je odlučio otvoriti dušu i na ovaj način reći svima da se nikad ne predaju i da uvijek  imaju volje za životom. Kaže da je on najbolji primjer za to. Što god bilo, ma kako crno bilo, uvijek mogu naći ljudi neku inspiraciju i sve preokrenuti. A onda se okrenuo i veselo otišao na plac. Po neku salatu. Nestao je u gomili ljudi. Izmješao se s njima. A listopad je i dalje polagano skidao lišće s drveća.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here