Sisački Dani kruha

Autor: Marjan Gašljević

Jesen je uvijek kada se sakupe plodovi zemlje, nekako, vrijeme za rekapitulaciju uroda a s tim i uspješnosti rada na zemlji u protekloj sezoni. Danas, i ako uvijek postoji način da se „popravi“, negdašnji seljaci, a danas poljoprivredni proizvođači, nisu toliko ovisni o trenutcima podbačaja u proizvodnji koji su uglavnom posljedice elementarnih nepogoda ali ipak svatko voli uspjeh i bogatu berbu plodova zemlje s kojima je živio od sjemena do ploda. Na žalost i danas mnogi, a takvih je mnogo, uopće ne razumiju taj proces od sjetve do žetve. Ne razumiju koliko je potrebno truda, znoja ali i ljubavi da se u jesen prikupe plodovi i u njima uživa. Mnogima je kruh nešto jako jednostavno što „raste“ u supermarketu i samo posegneš na policu. Slično je i s drugim plodovima zemlje o kojima ovisi život.

I povijest pamti one koji nisu razumjeli što znači kruh u životu čovjeka pa je rečenica „ako nemaju kruha neka jedu kolače“ pripisana austrijskoj princezi, a francuskoj kraljici Mariji Antoaneti nešto što na najgrublji način ocrtava nerazumijevanje najvažnije namirnice za preživljavanje. I ako povjesničari kažu da je ta rečenica „stavljena“ u usta ovoj omrženoj kraljici i to od j. J. Russo-a ipak, ma odakle došla, zvuči nerazumno i krajnje izrugivački onima koji nemaju. I danas širom svijeta komadić kruha nemaju mnogi. Djeca umiru od gladi i pothranjenosti dok svjedočimo onima koji se „kruhom“ razbacuju. Zastrašujući su podatci o količinama hrane koji se svakodnevno bacaju u zemljama EU. Gotovo dovoljni da nitko u Svijetu ne gladuje. Na koncu, i Isus je svoje učenike od Govora na Gori učio moliti: „Oče naš ……… Kruh naš svagdašnji daj nam danas…“

Na tragu poštivanja kruha kao ploda „rada ruku čovječjih“  na sisačkoj tržnici „Kontrobi“
organizirani su i održani Dani kruha. Raduje činjenica da je ova manifestacija privukla velik broj građana Siska i okolice koji su uživali u programu kojeg su im priredila djeca sisačkih dječjih vrtića, učenici sisačkih osnovnih škola, sisački OPG-ovci koji redovito nude svoje poljoprivredne proizvode na sisačkoj tržnici ali i mnogobrojni KUD-ovi iz Siska i okolice.
Ispunjen prostor Tržnice odzvanjao je pjesmama, a posjetioci su obilazili lijepo i zanimljivo uređene štandove na kojima su mogli kušati mnogobrojne proizvode od žita ali i druge plodove zemlje. Na štandovima se je našlo mnogo vrsta i oblika kruha, a neki su zbilja bili zanimljiva rješenja. Posebno su me privukle figure uz štandove napravljene s mnogo truda i volje od, upravo, plodova zemlje. Dame s otmjenim haljinama od kukuruzovine, razigrane biljne ljepotice s izazovnim šeširima i suncobranima ali i dvoje umornih poljodjelaca od slame koji su napola zalegli da se odmore. Prelijepo.

Na stranu Marija Antoaneta ali ipak moram priznati da je na stolovima bilo daleko više kolača nego samog kruha. Svakovrsnih tako da je rijetko tko, ako je uopće takvih bilo, odbio ponudu malih i nešto većih osmoškolaca koji su nudili kušati to obilje. Naravno, u maniri dobrog Hrvata, „zemljački“ sam dao prednost Osnovnoj školi Viktorovac koju pohađaju moji malci te kupio njihove kolače na neviđeno. Ma, viđeno, viđeno. Učiteljice su iz prikrajka sakrivene u masi posjetioca budno pazile na svoje učenike pripravne da im priskoče u svakoj zgodi.
Sisak i Siščani su, po tko zna koji put, pokazali da mogu uživati u lijepom doživljaju i to bez zadrške.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here