23.listopada 1929. rođen je Stjepan Remeta: 90 godina Petrinjca iz Majdanaca, s kućom u Koloniji, sada stanara Doma za starije i nemoćne osobe

Piše:  Antun Petračić

Ujutro u  6,15 sati 23.listopada 1929. godine u Radićevoj ulici br. 116. u Petrinji  rođen je Stjepan Remeta: danas mu je 90 rođendan i stanar je Doma za starije i nemoćne osobe. Pokretan je, lucidan, sjeća se svega iz dugog života i najvažnije uspomene  podijelio je za naš PS portal.

U devet desetljeća njegova života  desilo se toliko neobičnosti i različitosti  da bi se po bogatstvu životopisa mogla napisati dobra knjiga-roman, pa i snimiti zanimljiv, pustolovno i  isplativo gledan film.

Stjepan Remata je čovjek sa završenim srednje-industrijskim školama elektro, poljoprivrednog i ekonomskog tehničara i  još auto-vozača, za služenja ondašnje armije kao padobranac je iskakao s 1200 i 800 metara visine i još naučio skijati… Nakupio je  41 godinu aktivnog staža, a već je 31 godinu u mirovini, stečenu u nekadašnjoj Munjari uz nasip Petrinjčice u Petrinji, Elektri Zagreb  i bivšoj Lanari u Sisačkoj ulici, a najdulje i najvažnije s neprekidne 32 godine u Mesnoj industriji Gavrilović. U tadašnjoj tvornici s više tisuća radnika stalno je nabavljao svakovrsnu tehničku opremu i rezervne dijelova za strojeve i industriju, pa zbog toga naveliko službeno putovao po bivšoj državi i zemljama Europe. Vidio je i svijeta.

– Kao sindikalni predstavnik tada jakog prehrambenog sektora Jugoslavije  bio sam i u državnoj delegaciji u posjetama afričkim državama Mali, Senegal i Egipat- sjeća se S. Remeta.

Gradio je i dionicu  autoputa Zagreb- Beograd, a tijekom sveg takvog dinamičnog  i aktivnog društvenog i radnog vremena kao „zmija noge“ čuvao veliku osobnu tajnu: prošao je Križni put do Bleiburga, odakle  se živ vratio u rodnu Petrinju.

– U svibnju-lipnju 1945. još nisam napunio  ni 16 godina, bio sam premlad za ičiju vojsku, a na bijeg pred partizanima iz Petrinje pošao sam s  majkom udovicom i nas petero djece. Namjeravali smo samo preći preko Kupe u Brest, ali nas je kolona pješaka povukla do Zagreba i odvela do  Celja, gdje se obitelj razdvojila. Mama i ostali su se vratili, a ja s ujakom krenuo dalje do Bleiburga. Pritom sam tri puta bio na rubu smrti, u razdvajanju odraslih muškaraca iz kolone za likvidaciju tvrdio  da imam 14 godina, što mi je spasilo život. Potajno sam se vratio u Petrinju i evo me još uvijek živog, pokretnog i zdravog- prezadovoljno sa 90 godina na leđima prvi puta u javnost taj isječak iz života iznosi S. Remeta

Kao prognanik za  Domovinskog rata sedam godina proveo je  u domu umirovljenika u Čakovcu, a zadnjih deset korisnik je Doma za starije i nemoćne osobe u Petrinji.

– Nemam  primjedbe ni zamjerke- kaže nam u malom prostoru jednokrevetne  samačke sobe br. 316. na trećem katu s pogledom prema Šenoinoj ulici i Trgu Matice hrvatske na čijem su  kraju Učiteljski fakultet i OŠ Dragutina Tadijanovića. Ne propušta dan bez šetnje središtem grada, ni redovitu kupnju tiskanog izdanja 24sata, što je ostala stara navika čitanja nekadašnjeg Vjesnika i još povremeno Večernjeg lista.

Bez supruge Ljubice udovac je 21 godinu, ali je otac, djed i pradjed, a s tom najužom rodbinom obiteljski će 90. rođendan proslaviti u subotu. I u Domu se zajednički obilježavaju rođendani korisnika, takav događaj predviđen je idući četvrtak i okupit će se 30-tak slavljenika iz rujna i listopada. Tako će S. Remeta ovaj mjesec slaviti dva puta.

Mi smo mu 90 godina čestitali danas pred ručak, ispred doma u kojem boravi, na povratku s prijepodnevne šetnje po gradu gdje je  kupio 24sata za ovu srijedu 23. listopada 2019. Sada na popodnevnom odmoru čita aktualnosti iz novina, ali i prebire uspomene i sjećanja iz dugog, prebogatog  vlastitog životnog puta. Danas je dostigao 90 godina!

 

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here