U Sisku počeo 12. festival regionalnih kazališta ‘Prolog’

Autor: Ljiljana Lekanić-Kljaić

Za ljubitelje kazališta najvažnija jesenja vijest u Sisku je početak festivala Prolog.

Prva predstava koju sam odgledala bila je Mala Moskva Tomislava Zajca , koprodukcija Play drame Split i HNK Split , redateljice Olje Lozice. Zajecovo ime bilo dovoljan razlog da odem u Pionirac, jer  me oduševio  dramatizacijom Novakova romana Črna mati zemla. Autor je respektabilnog opusa: 4 romana, 4 drame,2 scenarija za filmove,  nekoliko dramatizacija i slikovnice Dječak koji je želio biti tigar. Peterostruki je dobitnik nagrade Marin Držić za dramsko djelo što znači da je njegovu vrijednost i talent prepoznala i kritika. Autor je prvog priručnika za pisanje drame na hrvatskom jeziku Pravila igre. Drama John Smith ,princeza od Walesa (režija  D.Ferenčina ,ZKM) je s velikim uspjehom igrana po cijeloj Europi . Drama Svinje igrana je u različitim koprodukcijama u Zagrebu, Ljubljani, Varaždinu i Vinkovcima.

Sviđa mi se početak u kojem glumci sjede na pozornici dok publika ulazi . Oni su tu i prije svojih likova.  Scenom ( scenograf i kostimograf Igor Vasiljev)  razbacani narančasti baloni su kontrapunkt  starom kauču i prijetećim podnim lampama . Simbol su razigranog djetinjstva, rođendanskih proslava i bezbrižnosti. Njihovo uništavanje uz neugodan zvučni  efekt  vrhunac  je emocionalne ili narativne napetosti. Takvo likovno oblikovanje scene u ulozi je stvaranja čežnje i sjete za neostvarenim ljepotama i dalekom srećom . Predstava otvara brojne teške teme. Priča je to o odnosima između sestara i brata, sada odraslih ljudi ,ali još uvijek djeci obilježenoj figurama oca i majke. Sam autor kaže da su likovi uzemljeni u kontekst obitelji. I  Čehovljeva  je studija odnosa unutar obitelji nemilosrdna prema vremenu, a topla prema disfunkcionalnim obiteljskim licima.

Mala Moskva je drama sa četiri lica s imenima Čehovljevih junaka: Andrej (Nikša Arčanin) je kockar, Maša (Monika Vuco Carev) je zaljubljena u oženjenog muškarca, Olga (Petra Kovačić Pavlina) je iscrpljena nastavničkim poslom i dodatno opterećena zabranjenim odnosom s maloljetnim učenikom, a Irina (Đana Kuzmanić)  čezne za ljubavlju i srećom. Čehovljevi likovi žude za Moskvom, a Zajecovi bježe iz nje u rodnu kuću, poznati prostor unutar kojega pokušavaju normalno funkcionirati. Bijeg ipak ne donosi rješenje niti odgonetku zagonetke  već je ključ je  za rješenje prostor vlastitog djetinjstva. Baš kao kod Čehova  ni ovdje nema  junaka ni velikih zbivanja. Tolstoj uspoređuje  njegove postupke u stvaranju drame sa slikarstvom francuskih impresionista , jer prenosi na čitaoca svoj osjećaj života, dojmove, ugođaje i raspoloženja, daje impresiju. Kad Matko Botić kaže da je Mala Moskva fragmentarna filmski skrojena dramska forma , tada prepoznaje taj  impresionistički moment. Zajec je dramu pisao znajući autorsku ekipu buduće predstave što je dodatni bonus vrlo uvjerljivih glumačkih kreacija. Nikša Arčanin kroz specifičan govor ispresjecan stankama, donosi Andrejev pomalo smušeni lik . Monika Vuco Carev zapomaže, pjevuši i šapuće o svojim problemima, pa je sudar tragičnog i komičnog  u njenoj izvedbi najizražajniji . Petra Kovačić Pavlina u ulozi Olge je glas razuma, ali potpuno izgubljena na kraju je odgovorna za požar. Đana Kuzmanić  sjajno je odigrala Irinu  rastrčanu, razigranu i razvikanu ni djevojčicu ni djevojku. Idealizira muškarca u kojeg je zaljubljena, a potom iznosi surove činjenice grupnog silovanja kojem je bila izložena. Aktualan zadarski slučaj poveznica  je sa našom  svakodnevicom.

Čakavština na kraju predstave simbolizira čežnju za povratkom,  kao i  u zagrljaju sklupčani i grubo osvjetljeni  glumci  koji nas podsjećaju da su ljubav i bliskost  snaga koja je tu i kad opasnost izvana neminovno prijeti.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here