Kad budem bogat

Autor: Marjan Gašljević

Strpljivo puzim automobilom kroz maglu u kojoj i golubovi idu pješke sve zureći u dva crvena svjetla ispred sebe ali i ona blješteća iza sebe. U sjećanju mi jedna zgoda u isto tako maglovitom jutru kada je na jednoj oštroj krivini auto sletio u grmlje jaruge ispod krivine da bi na njega naletio drugi automobil koji ga je slijedio. I tada izađe vozač auta koji je slijedio napavši vozača prvog automobila koji je vozio kako vozi. „Pa ako sam ja sletio tko je tebe tjerao da i ti završiš u grabi i mom prtljažniku.“ Zurim, za to, a u sjećanje mi dođe i događaj od prije četrdesetak godina kada smo, tek vjenčani, supruga i ja praznih džepova kao ondašnji crkveni mišići šetali gradom zastavši pred izlogom Varteksa. Gledamo jedno lijepo odjelo, a supruga mi kaže da bi ga odmah kupili kada bi dobili nekih iznenadnih od nekud sto tisuća nečega. „E ne bi ga kupili jer bi nam i tada nedostajalo jer bi sve potrošili na nešto drugo.“

Poučen, tako, iskustvom i saznanjem prije nego me od nekud iznenadi neko bogatstvo posložio sam proritete kupovanja da se tada ne bih dvojio i padao u iskušenja. Ta tko od nas nikada ne snatri nekakovo bogatsvo koje bi mu se iznenada slilo u džepove. Recimo, zveknula tamo negdje u Americi neka frtaljtetka za koju nisi ni znao i ostavila milione. Baš tebi. I sve tako nekako jer mi Hrvati možemo sanjati takve snove obzirom da nam je dijaspora brojnija od matice pa se nikad ne zna. Je da dio dijaspore samo šalje u maticu ali, bome, ima i onih koje moramo futrati. Za ove druge se ne morate brinuti njima futra naše pare Država. Globalno i personalno. No to je druga priča, sigurnije je sanjati dobitak na igrama na sreću. Lotu ili na kladari, recimo. I ja sanjam taj dobitak i ako u životu nikada nisma uplatio listić lota ili prekoračio prag kladare. I neću. Što, međutim, košta sanjati?

I tako, dakle, kada se obogatim jednog dana i kada budem imao brdo para prvo što ću kupiti je jedan Neoplan. Većina vas zna da se pod tim imenom skriva luksuzni petnaestak metara dug turistički autobus. E moj Neoplan će biti luksuzni četverosjed. Zamišljam te superudobne a ergonomske fotelje sa sportskim štihom izrađene od najkvalitenijih materijala najmodernijih dezena. Naravno, Ja ću voziti to vozilo. Neću, valjda, dati nekom beteru da ga voza i da se kurči.

Zavalim se, dakle, u to superudobno sjedalo s vrhunskim ergonomskim performansama i zadnjim jaukom dezena milanske modne škole odvrnem glazbu na super modernom sourround glazbenom stroju od nekoliko kilovata i dok jeca Ceca uz zagrobne zvuke trzajućeg kick-bassa izbacim lakat preko, ne do kraja, spuštenog stakla prozora sve držeći najnoviji jauk mobilne tehnike na uhu ( znam da ima dobrih hand free uređaja ali njega ne želim jer se ne vidi ) i žvaljeći blagodimeću kubanku puzim nekih 20-tak km na h bacajući zavodničke pogleda na nogostup s vremena pljuckajući na kolnik u korist onih živčenjaka što mi blicaju i trube. Tko ih jebe, neka si i oni kupe Neoplan a ne neke, kako reče onaj lik u nekoj reklami, smečke.

Na samoj isporuci prilikom preuzimanja Neoplana obavezno ću tražiti, inzistirati čak, da se uklone sve one ručkice, polugice i druge pizdarije oko volana. Na mom Neoplanu žmigavci ili ti pokazivači smjera ugrađeni su samo radi ukrasa pa makar bili i u različitim led nijansama. Ostala, naravno, led svijetla moraju originalno biti podešena na najjače da oni i s najboljim vidom zastanu i pogledaju mene ljepotu u Mojem Neoplanu.

Murija, naravno, mora ukraj i imaju samo zapisati da se s ceste uklone sve one bijele prugice koje obični siromasi zovu zebrama i po njima hodaju, kao, zaštićeni i s punim pravom. E neće moći. Pravo vertikalne i horizontalne signalizacije za Neoplan ne vrijede i to je problem koji murija mora rješiti a dok to ne rješi imaju se pobrinuti da se s ceste uklone svi oni koji misle da imaju neka prava ili, ne daj Bože, prednost pred Neoplanom.

Što se, pak, tiče parkiranja Neoplana. Ha, ha. Volio bih vidjeti tog pauka koji može odnijeti Neoplan.

Ja sam, dakle, posložio svoje prioritete za trenutak kada budem bogat jer jebeš bogatstvo ako ga nitko ne vidi i ako ti nitko ne zavidi. Predlažem, stoga, da prije nego počnete snatrati dobitak na lotu ili kladari, frtaljpratetku u Americi odredite svoj prioritet uz jednu opasku: Ako ste do sada bili, zamalo, nitko, država će se u konačnici pobrinuti da to i ostanete.

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here