U dnevnoj sobi Zibelčana

Autor: Marjan Gašljević

Malo tko voli da mu netko nenadano bane u dnevnu sobu pa se razgali kao da je u vlastitoj. U tih „malo tko“ svakako spadaju Zibelčani koji obožavaju svoju „dnevnu sobu“ kupalište „Zibel“ i koji se uvijek raduju svom svakom dolasku i boravku u toj dnevnoj sobi, a posebnu radost im pružaju gosti koji, slučajno ili ciljano, svrate. Čest sam, redovit skoro, gost ove „dnevne sobe“ pa sam i jutros svratio. U toj dnevnoj sobi se ne glada televizija, ne izležava na kauču već se uživa u opuštajućem pogledu na vodu Kupe ma kava ona bila. Bistro zelena, do pjeskovitih žala obale ili mutna i divlja kad bjesomučno ili samo zaigrano navlači krošnje vrba koje izazovno uranjaju u njezine vode. Odmaraš oči u toj ljepoti prirode i, sada, jesenjih boja bujnog okoliša sve dok te ne prene pljusak bolena ili smuđa koji pokušava doručkovati. I dok se kolutovi vode smiruju rastakajući se u širinu tamo pod vrbama zalepeću divlje patke u nekoj svojoj igri a gavran pretražuje travu za, pak, svojim doručkom. Može li tko platiti ovu igru prirode koju pokušava omesti samo niz pramenova magle koji se bore sa suncem koje prosipa svoje raznobojne zrake na bogatoj rosi bujne trave i lista pred opadanjem.

Ranojutarnju idilu i mir odjednom je narušila strka i graja dječice koji su se odjednom tu odnekud stvorili. Mala i Velika škola hokeja KHL Sisak jutros je poslije jutarnjeg treninga rastrčana u iščekivanju pečenih kestena koje im jutros pripremaju roditelji i treneri. U samo nekoliko trenutaka većina malaca je mokra od rose uprljanih tenisica i odjeće na što nitko ne obraća pozornost. Što ima lijepšeg od spontane, nesputane dječje igre. U pokušajima da ih uhvatim objektivom nešto i nisam bio uspješan i ako sam i sam smočio tenisice, nekoliko se puta skotrljao niz nasip ali i izgrebao u grmlju te svalio u nemilosredne koprive pokušavajući fotografirati unuka Matka na vrhu drveta. Ni to nisam uspio kako valja. Bio je brži. Prije je spuznuo s drveta nego sam se ja uspio iskobeljati iz grmlja. Ipak sam ih „uhvatio“ ali samo u „preletu“ preko nasipa.

I dok su se odrasli bavili kestenjem uz pripijanje Zibelskog piva koje je upravo počelo „kapati“ pod budnim okom Domića, predsjednika Udruge Zibel, uređuju se prostori zibelskog objekta koji će i ove zime ugostiti mnoge članove Udruge ali i sve druge dobronamjerne koji svrate na zimske blagodati eventa „Zima na Zibelu“. Koji će trajati, kako mu i ime kaže, dok ne završi zima, a to je do početka „Zibelskog ljeta“.

I dok prostorije traže još pokoju „ruku“ bablje ljeto u svoj svojoj dobronamjernosti svakako će počastiti one koji danas poslijepodne svrate na Kupalište gdje će se održati Zibelski oktoberfest. Oktoberfest kao oktoberfest nezamisliv je bez piva i kobasica. Naravno, ovdje se toči samo zibelsko pivo i jedu samo zibelske kobasice što ne znači da, ako namjeravate svratiti, ponesete i vi „struku“ češnjovki ili nečaga sličnog. U svakom slučaju čeka vas dobra atmosfera jer, kada su Zibelčani u igri, ne može biti dosadno, suho i neishranjeno. Pa, eto, svratite. Vidite. Popijte. Pojedite. Proćaskajte. Zapjevajte. Zaigrajte. Neće vam biti žao, a ako nekom bude krivo uvijek može priložiti žalbu. U Kupu.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here