S onu stranu Željezne zavjese

Foto:YouTube screenshot

Autor: Marjan Gašljević

U neka davna vremena tamo krajem 19. stoljeća i ranim godinama dvadesetog iz mog rodnog kraja krenuo je, jedan od mnogih, egzodusa stanovništva. Nekoliko loših godina u kojima je ljetina podbacila stanovništvo je gladovalo pa su mnogi, prvenstveno muški radno sposobni mladići, krenuli potražiti kruha za sebe i svoje, tada još, mnogobrojne obitelji. Među mnogima na taj dalek put prepun neizvjesnosti krenuo je i moj djed Andrija tada dvadesetogodišnji mladić. Iz našeg se kraja tada uglavnom išlo u Ameriku, a većina mladaca, kao što bijaše moj djed, odlazila je u američki grad Stilton na rad u tamošnjim rudnicima salitre.

Sam put preko Velike bare započinjao je mukotrpnim putovanjem preko cijele Europe do Liverpoola gdje bi se ukrcali u brod pa preko oceana. Nama je danas teško i zamisliti kolika je bila hrabrost tih ljudi krenuti u nešto tako nepoznato bez prebijene pare u džepu. Djed nam je znao pričati o tom gotovo polugodišnjem putovanju na kojem su, putujući kroz Europu, zastajali radeći različite poslove da bi se samo prehranili i zaradili koji novčić za slijedeću etapu puta. Mnogi se, od onih koji su se zaputili, nikada nisu vratili neki zapevši već na putu kroz Europu a najviše radeći u rudnicima salitre i pećima u kojima se salitra talila. Pokosio ih je težak rad koji je tim neadekvatno hranjenim ljudima donosio i boleštine od kojih su padali. S druge, pak, strane mjere sigurnosti u rudnicima bile su niske pa se ginulo u kopovima kao i pećima. Djed je, sitan i hitar, izučio zidarski zanat „krpajući“ peći za taljenje salitre koje se nisu gasile, a temperatura, podosta od tališta salitre od 307 stupnjeva C, spalila je mnoge koji su pokušali raditi taj posao a nisu bili dovoljno vješti ili, jednostavno, nisu imali sreće.  S izučenim zanatom i solidnom zaradom djed se je vratio u Viduševac neposredno pred Prvi svjetski rat. Dolarsku ušteđevinu pretvorio je u „domaću“ valutu pa kad je i kako propala Država propadoše i novci.

Ja sam, pak, slušajući njegove priče u djetinjstvu živio život seoskog klinca koji za bolje nije znao pa nije, u principu, u ničemu niti oskudjevao. Naravno, tih šezdesetih nešto i nisam oblačio traperice i slušao ploće Glenna Millera i Andrews Sisters ali mi nisu nedostajali kao i saznanja da živim „s neke strane Željezne zavjese“.  S ostalim vršnjacima išao sam u školu na jednom brijegu a na vjeronauk na drugom između toga čuvajući stoku. Ljetom bi gacali bosi prašnjavim putovima a za zimu bi se roditelji „istresli“ i kupili Batine čizme. Čarape, kape, veste baka bi nam isplela pa, makar su bockale, bile su dovoljne da nas zaštite oh hladnoće.

Otac mi je bio zaposlen na Željeznici. Puno je putovao, a kada bi bio kod kuće priključio bi se radovima na polju u kojima smo svi sukladno svojim mogućnostima sudjelovali. I, opet, nije da je baš nešto nedostajalo. Dostajalo je toliko da sam krenuo na školovanje u Zagreb. Dostajalo je i za mog brata i sestru. Malo sam učio, više glumatao izazvan mnogobrojnim izazovima velegrada. I to „malo“ učenja bilo je dostatno. Za mene i moje suseljane Zagreb je bio „nešto“. Tada još nešto i nismo znali da politika uopće postoji a kamo li „Željezna zavjesa“. U Zagrebu sam naučio slušati s Radio Monte Carlo, i s LP-ij Osmondse i Golden Gate Qurtet i Glenna Millera….. Išli bi i u Trst po traperice. Nisu nas davili Talijani davili su nas „naši“. E, još tada mi se stvorila nekakva averzija prema carinicima i milicajcima. I prema komesarima i špicama. To su oni što su tada vrebali pred crkvama i zapisivali tko ide u crkvu. Zapisivali su i tko sluša Monte Carlo ili Deutshe Welle kada bi se izlanuo da sam čuo najnoviju „stvar“ od Beatlesa. I prema njima nikako da prevladam osjećaj gađenja. Smrde, brate, smrde.

I tako živeći drugu polovicu života u demokraciji i kapitalizmu više nemam razloga ići u Trst jer traperice mogu kupiti i pod susjedovim plotom. Ne slušam više ni Monte Carlo niti gramofon i pitam se da li je to zbog pada Željezne zavjese.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here