Ušće

Autor: Marjan Gašljević

„Vakula je rek’o“ da se babljem ljetu bliži kraj. Što da mu ne vjerujem. Kada sam već u Maloj Solini odlučim ovo pretoplo i prelijepo poslijepodne nastaviti pa se zaputim cestom od Male Soline prema Stankovcu. Asfalta više nema ali cesta i nije nešto loša, posebno ako voziš polako razgledajući okoliš. Pitomi brežuljci obrasli šumom. Tih par kilometara i na križanju sam. Lijevo put vodi prema Stankovcu, Gračenici, Zaloju i Pokupskoj Slatini, a desno na glinski most pa preko njega Slana i Glinska Poljana. Zastanem na križanju gledajući u daljini preko bujnog raslinja na drugu stranu Kupe. Tamo se bijeli zvonik crkve u Šišincu, a oko njega kuće kao jato pataka u trenutku odmora.

Kroz glavu mi bljesne ta prehladna noć 13. prosinca 1991. kada smo na debelom minusu forsirali Kupu. Na trenutak mi prođe sjećanje uz pogled na Orleković koji nadvisuje Kupsku dolinu i spuštanje niz cestu u pakao topničke paljbe koja se sasula na Šišinac. Svako zalijeganje ostavljalo bi krvav trag na rukama od smrznutih busena koji bi te dočekali. Prvobitni bojni uspjeh pretvorili smo u nešto gore od ništa. Bili smo još zeleni. Zeleni ili sjebani. Ne. Neću o tome odlučujem dok mi oči lutaju po bujnom raslinju koje nemilosredno preuzima teren od samog ruba ceste pa dolje sve do Kupe. Uz to bujno raslinje desetine je ploča koje brane pristup upozorenjem da je područje minirano.

Spuštam se do mosta. Sjećam se kolnik mu je bio „probušen“ nekom od bezbroj granata svih vrsta koje su bačene na ovaj komadić zemlje. Nekako taman nasuprot mosta u liniji ceste koja vodi od Hrpačića do Slane gore je Sveta Katarina. I naša dva T-12 odavde su „gledali“ preko mosta i na Donje Jame tamo pod brijegom lijeve obale Gline.

Most premošćuje rijeku Glinu tridesetak metara prije njenog ušća u Kupu. Glina se je ovdje nekako „stisla“ među visoke obale obrasle vrbacima dok se Kupa, pak, razbacala pa tako razbacana među pješčanim sprudovima koji se nastavljaju na niske obale obrasle različitim raslinjem izgleda moćno. U stvari danas je i više nego pitoma. Pripitomili su je ovdje beskonačni plićaci u kojima se zezaju jezovi natjeravajući bjelke. Ovako bistra i u ovo vrijeme kao da zove da se zatrčim u te plićake i sam potjeram bjelke u svojoj nestašnosti. Želim se baciti na leđa u tu plitku žuboravu vodu i pustiti je da se kotrlja preko mene. Želim tamo pod onim bujnim jasenom založiti roštilj pa uz gutljaj hladnog piva pržiti bjelke koje sam upravo pecalicom izvukao iz brzaka. Sanjam, tako, zureći u zalazeće sunce s čijim se zrakama igra nestašna Kupa o ono proviruje između visećih grana sve se skrivajući oko masivnih, blatnjavih debala starih vrba koje će, vjerojatno, uskoro kad bude nabujala i moćna zakotrljati koritom do neke od mnogobrojnih prepreka i kaskada koje je pokušavaju priječiti u njenom odlasku.

Danas ove podatne obale uvelike ograničavaju spomenute table koje upozoravaju da je velik dio ovog područja miniran. Do kada? A tu, gore na „kljunu“ ušća u sjećanju mi je ribarska kuća u vlasništvu Željezare Sisak sagrađene davno prije Domovinskog rata. Ostaci ove drvene građevine bili su tu a sada više nema niti traga da je tu nešto postojalo. A postojalo je. Bile su tu sobe za odmor, restoran i druge prostorije i prostori gdje se moglo odmoriti i užiti blagodati ovog prekrasnog mjesta. Dolazili su tu ribiči da strast ugase u bogatstvu ribljeg fonda kojim obiluju ove dvije rijeke na ovom području. Gasili su strast i, ha, ha, likovi koji nisu razlikovali ribu od kokoši ali, eto, gasilo se  a neki su, bome, i utrnuli. Koliko li priča ima samo ovih nekoliko stotina kvadrata: „Ovol’ko je oko imala.“ Nisu pokazivali samo ribiči ulisičenih ruku već i tračerice po hodnicima Upravne zgrade Željezare ponedeljkom.

I dok tako sanjam na posljednjim zrakama zalazećeg sunca sjedeći na jednoj klupi nad samim ušćem razmišljam koliko ljudi ne zna za ovu ljepotu pola sata od Siska a ni sat od Zagreba. Može li se ljepota, uopće platiti? Teško. Posebno ako ne spojimo unutrašnju i onu oko.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here