Maslina neće ostati neobrana: S vjekovnih stabala naveliko se bere po Čiovu

Zapis Antun Petračića

Kod nas na kontinentu uglavnom su pobrani jesenski plodova šuma, polja, njiva, vinograda i vrtova, a u srednjoj  Dalmaciji sezona je branja maslina. Iako joj je tradicionalni ustaljeni početak za proizvodnju ulja tek poslije Svih svetih, pa intenzivno tijekom studenoga i prosinca, već se naveliko koncem listopada ubirao ovogodišnji  urod. Ovom zimzelenom biljkom nepravilnog, kvrgavog i razgranatog, čvrstog i otpornog stabla, tamno zelenkastog do crnog uljnog ploda, prekriven je cijeli (polu)otok Čiovo. Jedno naselje službeno i nosi naziv Mastrinka (po imenu divlje masline), a sve slobodno tlo i nekorišteno zemljište za unosne turističke svrhe  prekrili su maslinici, Stari nasadi i novo posađene plantaže povezali su sve četiri strane, maslina se penje od obale do vrha Čiova, kojem je Žedno najviše selo.

Ispod i oko njega proveo sam produženi vikend, radnih dva i pol dana petka, subote i nedjelje dopodne, u skupljanju uroda koji daje karakteristično ulje, među gurmanima vrlo cijenjeno i traženo, a kod Dalmatinaca obaveznog i neizostavnog korištenja.

Maslinici mojih domaćina  starog su vijeka, još od predaka sadašnje obitelji Maravić,  današnji nasljednik-vlasnik Ivica ni ne zna im vrijeme sadnje, ali  na nekoliko mjesta po otoku dobro znade položaj svakog od svojih 150-tak stabala. Ukopana su u  malo zemlje oko puno kamenja, svako drvo okruženo je visokim suhozidom od tvrdog plavkastog dalmatinskog kremena, čiji je svaki komad po komad  ručno (po)stavljen i slagan. Takvi su i putovi-prilazi do maslinika, moguće je kretanje samo po suhozidu. U tome skučenom kamenitom okružju bere se uz, ispod i  oko rodnih grana, a po gromadama kamena, sve se izdaleka (do)nosi u rukama i na ramenima, u najboljem slučaju tek uz puno muke nekako u tačkama…

Tradicionalno skidanje plodova s ručnim plastičnim grabljicama (izgledaju poput češljeva) uz stavljanje plodova  u platnene torbe oko struka, sve više zamjenjuju mehanički načini uz vibracione berače s baterijom nošenom na leđima ili uz klasični prijenosni akumulator s produženim kablom. Sada je takvo pomagalo,  još i s teleskopskim držačem ( vrijedno 5500 kuna, a unajmljeno tijekom vikenda) prvi puta korišteno kod mojih Maravića. Nabavili su i veliku čvrstu ceradu od 8×6 metara za podvlačenje pod svaku krošnju i  lakše i brzo pobiranje plodova. Prepune kašete i kante, odjeća i oprema donose se do vozila na uskim otočkim poljskim putevima, ali to još nije gotovo. Naporni radni dan završava tek na večer čišćenjem zelenih plodova od grančica, lišća i peteljki, pa stavljanja u vrećama na salamurenje do prijevoza na prešanje. Puno brige, posla i napora za kap ulja!

U svem tome  radu i upornosti da mi kontinentalci što više pomognemo rodbini s Čiova, pratilo nas je prekrasno toplo, kao da je ljeto, vedro i ugodno vrijeme. Lako se disalo bez onih srpanjskih ili kolovoških dnevnih zapara i noćnih vrućina, a snaga i elan za idući dan nadoknađivalo izvrsnim kaloričnim obilnim večerama naše domaćice, udajom naturalizirane Dalmatinke, šogorice i sestre Jasne, rođene Ivančić.

Za rast i plodnost Maravićeve masline koriste samo majku prirodu, jer ih se  tretira samo osnovnom rezidbom i košnjom trave. Uokolo po susjedstvu nove plantaže formirane su kao voćnjaci, na prikladnijim i ravnijim mjestima iz velikih kanti dobivaju  umjetno navodnjavanje „kap po kap“. Takva skrb je skuplja i zahtjevnija, ali isplativija veličinom i količinom dozrjelog ploda. Maslinici s navodnjavanjem omogućuju oko stabala  dodatni uzgoj osnovnog povrća, najčešće salate, mrkve, kupusa, raštike…u ovom podneblju s dozrijevanjem dva puta u godini.

Po Čiovu se sada naveliko maslinari,  ne vide se okolni berači ali čuju iza svojih kamenih suhozidima, a dolje uz obalu  – mir i pustoš. Nakon duge vruće i uspješne ljetne sezone s prepuno turista ( sada oni po svijetu prebiru uspomene na te dane) pjeskovite  plaže su prazne. Čiste su i uredne, još bez smeća i otpada kojeg će iz Kaštela nasuprot donijeti zimski buroviti valovi. Brodice su prenijete na suho u dvorišta,  višekatnice s apartmanima za iznajmljivanje zaključane i spuštenih roleta. Na plaži ujutro samo barba Ivo s dva štapa pokušava uloviti nešto za subotnjo-nedjeljni objed, iz obližnjeg hotela, gdje su samo prenoćili pa će dalje u busu mađarskih registracija,  našem moru divi se skupina Dalekoistočana: ne znam tko su -Japanci, Korejci, Kinezi…?

Završetak sezone i vrijeme bez turista pogoduje za (do)gradnju i uređenje novih smještajnih objekata. U ovom istočnom dijelu Čiova na razmeđi naselja Mastrinka- Slatine ulagači su našli profit u  dva kompleksa drvenih kućica u nizu i dijagonali, a za tržište postoje i tek zidane zgrade sa stanovima za kupnju ili najam.

Za maslinare Čiova i iz srednje Dalmacije proradile su prešaonice ulja, a o pogodnostima i uvjetima svoje članstvo  izvješćuje vodstvo Udruge maslinara Čiovka sa Slatina, najbližeg mjesta morskim putom do Splita. Po dovršenju svih obveze iz  berbe 2019. po tradiciji će se skupno razonoditi: već su najavili zabavu 7. prosinca.

Za „plaću“ našeg uspješnog vikend branja (Maravići još sami nastavljaju na  preostalim stablima) u Petrinju je prevezeno lanjsko ulje iz istih maslinika, uz dodatak povrća, cvijeća, svježih mandarina dviju vrsta i zelenog kivija koji će nadoći zamotan uz dodatak jabuka, voća pobranog tik pred povratak kući. Preko novosagrađenog 251 metarskog Mosta hrvatskih branitelja, bez prolaska starim i rasterećenim kroz središte Trogira,  prešlo se na kopno, a u Petrinji još stiglo glasovati na mjesnim izborima za gradsku četvrt.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here