In Memoriam:Moj prijatelj Silvio Krivošija

Autor:Miroslav Šantek

Sredina je onih zlatnih osamdesetih.Ispred nas je bila žičana ograda postavljena ispred sportske dvorane CUO Braća Hanžek usred Petrinje i objektiv fotoaparata. Neko proljeće rano se razlilo ulicama,u meni su bile strofe i melodije pjesama friškog albuma kojeg sam kupio:Bruce Springsteen-Born In The USA, u ruci cigareta Filter 160 i Wranglerova jeans jakna kupljena u prizemlju Robne kuće Petrinjka, a on je bio pun snage i elana,mladenačke energije, duboko navučen na plesnu glazbu i ritmove tog doba. Nitko mu nije bio ravan kad bi se pojavio u auli neke škole na tad vrlo popularnim plesovima u dugom kaputu i rukavicama bez prstiju. S nevjerojatnom lakoćom iza koje su stajali sati i sati upornog i napornog vježbanja izvodio bi vratolomnu plesnu novotariju tog doba – breakdance. Svi bi zastali i pogledali kako se taj dečko vrti na prljavom podu. On se zvao Silvio Krivošija.

Silvio je bio moj školski drug. I to vrlo kratko vrijeme. Toliko besmisleno kratko prema svim tim danima, noćima, mjesecima i godinama koji su prohujali u tom vjetru vremena naših života i postoje ljudi koji su ga puno više poznavali i s kojima je dijelio tajne i svoje vrijeme, ali  taj kratki period kad smo išli istim životnim putem  je bio vrlo intenzivan i jak. Poslušali bi neke ploče u njegovom stanu u prizemlju stambene zgrade na Sajmištu, prošetali tom Petrinjom koja je tada za nas srednjoškolce bila velika, lijepa i bogata. Previše događaja se nudilo za nas.

Kako se sve u životu brzo sklopi, još brže se rastavi i Silvio je ostao u samo dobrom sjećanju. Jednostavno, pao je taj razred, ja sam se preselio u drugu školu TPC kraj Gavrilovića i putevi su nam se razišli . Ubrzo je došao i taj nesretni rat. Odrasli smo preko noći i osjetili surovost života na svojoj koži.

Tek prije nekih desetak godina, kad je facebook počeo spajati ljude, jednog dana stigla mi je njegova poruka u kojoj mi je rekao da je daleko od Petrinje, da ima djecu i da dobro živi. Prisjetio se nekih starih dogodovština i poslao mi nekoliko fotografija koje sam po prvi put vidio u životu, zaželio sreću i rekao da će se javiti. Bilo mi je drago što sam saznao da je dobro, da ima obitelj i da mirno živi.

A onda je u travnju 2015. stigla strašna vijest da se Silvio preselio na onaj drugi svijet. Kako i zašto je potpuno nebitno, ali odjednom sam shvatio da više nismo bili besmrtni i mladi kao s ove bezbrižne fotografije na kojoj se zezamo i trošimo vrijeme jer smo pobjegli s nekog nastavnog sata. Odjednom je netko iz cijele te naše generacije fizički nestao. Shvatio sam prolaznost i krhkost života.

I često, kad vidim neke upaljene svijeće, baš kao danas na groblju kod središnjeg križa u Petrinji sjetim se i njega. U moru svjetla i topline proleti mi kroz glavu ova fotografija. Ja tu ne mogu ništa. I vjerujem da je njegova duša mirna i da spokojno spava u vječnosti.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here