Šezdeset im je godina tek – od mature

Autor:Miroslav Šantek

Ovu priču je “namirisao” naš novinar Antun Petračić Toto, ali mu je u zadnji čas iskrsnulo nešto drugo i neodgodivo, pa je tako jednostavno sve prebacio na mene. Bio je vrlo štur. Rekao je da će se ispred zgrade Srednje škole Petrinja sastati ekipa maturanata, ali ne bilo kakvih, već bivših učenika ove ugledne školske ustanove koji slave 60 godina mature. Priča i ljudi koje ne možete vidjeti baš svaki dan.

I doista, bablje ljeto je prekrilo ulicu Ivana Gundulića u kojoj se nalazi ta velika, graditeljski vrlo vrijedna i impozantna zgrada koja bez problema može krasiti bečke ulice, graditeljski biser Petrinje grada, zgrada u kojoj sam i sam dobio srednjoškolsko životno obrazovanje sredinom osamdesetih, kad se nazivala CUO (Centar usmjerenog obrazovanja) Braća Hanžek (braća Hanžek su bili istaknuti petrinjski antifašisti) i koja je pod svoj krov na višegodišnje učenje primila na tisuće Petrinjaca.

Svakog ranog ljeta, ispred ulaza u školu okupljaju se bivši učenici, naprave zajedničku fotografiju u povodu godišnjice mature, prošetaju školskim hodnicima i učionicama, prisjete se davnih događaja koje su doživjeli i proživjeli na ovom mjestu i obično završe na nekoj cjelonoćnoj fešti u nekom restoranu. I tako ponovno za pet ili deset godina, a s vremenom se društvo osjetno rasipa iz raznih razloga.

Ali ovog listopada, u kasnu jesen, a ne ljeto, okupilo se 11 ljudi u vrlo visokim godinama života. Rođeni su davno – 1939. ili 1940. i 1959. su maturirali iza ovih zidina i slave 60 godina od mature. Brojka koja nema premca, a ni konkurencije. S osamdeset godina života ova ekipa je vrlo bučna, razigrana i vesela. Okupljaju se ispred ulaza, prepoznavaju jedni druge, dugo razgovaraju o raznim stvarima i u jednom trenutku mi kažu da čekaju da “mala” stigne i da ih fotografira. I stvarno, stigla ta mala koja baš i nije mala, ali prema njihovoj životnoj dobi svakako jest iz obližnjeg foto studija da ih ovjekovječi i izradi im fotografije dok oni budu ručali u restoranu Code – nekadašnjem kod Mirka Momčilovića na početku Brezja.

Oni su učenici nekadašnja dva razreda učiteljske škole, a bilo ih je pedeset na broju.Spominju razrednike – Duška Plavljanića, Dušana Rape, Milana Nožinića…..Sastaju se svakih pet godina, nažalost, sve manje ih je živih, pa su tako odlučili da se počnu sastajati svake godine.Raduju se kad se vide, stvorena su nezaboravna prijateljstva i druženja, spominju davne događaje kad bi poslije nastave s gitarom odlazili u petrinjski par i u tamošnjem “Čarobnom kutiću” dugo pjevali i družili se.

I tako, gospoda u zlatnim godinama prekriveni toplim babljim ljetom, polako su otišli na ručak i druženje. Ostat će tamo cijelo popodne, evocirati uspomene, prisjetiti se ljudi koji više nisu na ovom svijetu, a koji su bili dio njihovih života. I tako čekati idući sastanak, idući spoj. Nadamo se da ći ih biti u istom broju i samo im možemo poželjeti ono najvažnije u životu – puno zdravlja i još ispunjenog života. I da se vidimo i iduće godine.

Ana Cerjak, Milka Kalužan, Vlado Šimunović, Ruža Mikić, Manica Lorger, Ivan Malović, Ivanka Fabac, Tomislav Matić, Marica Šmisl, Božo Judaš i Barbara Bobinac – ekipa s visokih 60 godina od mature.

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here