Gljive su zakon – sve dok ih poznajete. Ova sisačka ekipa vam može spasiti život savjetima

Autor:Miroslav Šantek

Gljive ljudi nazivaju i šumskim mesom, a gurmani ih svrstavaju u kategoriju između mesa i povrća jer se mogu pripremiti za jelo na mnoge načine, imaju vrlo malo kalorija i vrlo su ukusne. Postoji jako puno vrsta gljiva od kojih su neke jestive, neke su ljekovite, ima i onih od kojih zabrijete malo jače – psihoaktivne i halucinogene, nažalost, ima i dosta otrovnih, a poneke od njih su smrtonosne i protiv njih nema lijeka. Zato je dobro poznavati tu materiju i jako dobro pripaziti kad idete u šumu “brati gljive”jer lako se je prevariti u tom šarenilu i carstvu klobuka koji niču u šumskom okolišu našeg kraja. Ljudi najčešće beru vrganje u našim šumama, a oni koji se ne usude brati gljive uvijek mogu jesti kućno uzgojene šampinjone i bukovače koje su vrlo pristupačne, ukusne i jeftine.

Srećom, postoje ljudi koji su svoje slobodno vrijeme posvetili gljivama. Može se reći da su na neki način neraskidivo i bespovratno zaljubljeni u njih i svakog dana rade na svom usavršavanju znanja i rado educiraju druge. Vesele se svakom upitu i razgovoru o gljivama, a okupili su se oko Gljivarskog društva Kneginja Sisak. Oni su neprofitna udruga i rade na edukaciji i informiranju ljubitelja svijeta gljiva s ciljem očuvanja ekološke svijesti i bioraznolikosti prirode. Ovi ljudi jednostavno vole prirodu i prikupljaju i šire znanje o njoj. Ima ih četrdesetak aktivnih članova i jako puno zaljubljenika u prirodu koji s njima često komuniciraju i razmjenjuju iskustva.Nalaze se na sisačom kvartu Zeleni brijeg, na adresi Frana Kršinića 19 gdje možete donijeti gljive koje ne poznate i dobiti stručno mišljenje očemu se točno radi, možete prelistati časopise s tom tematikom, popričati i možda se i zaljubiti u svijet gljiva i postati njihov član.

Ovi gljivari često mnogobrojne primjerke ubranih gljiva iz naših šuma donesu na neka javna događanja širom SMŽ, postave ih na drveni štand i odmah dobiju posjetitelje s puno pitanja o gljivama. Građani često zastaju pored njih, mnogi fotografiraju to carstvo gljiva na povećoj hrpii saznaju ponešto o njima. Svi kažu da im je ovo jedan od boljih štandova koji se mogu naći na otvorenom – ne prodaju ništa, šire znanje i mogu spasiti nečije živote savjetima. Tako smo ih i mi sreli. Tajnica društva Ljiljana Bonev Dokman je šumarica po struci i zaljubljena je u drveće, u šumu, floru i faunu i sasvim logično je bilo da se “navuče” i na gljive. “Ne beru se gljive koje se ne poznaju, ne jedu se gljive koje nisu stoposto sigurne, ne beru se po kišnom vremenu, ne diraju se mali,nerazvijeni primjerci, gljivu treba pustiti da se razvije…” – izbombardirala me Ljiljana savjetima.

Nažalost, postoje i gljive koje ako pojedete nema vam spasa. Jedna od njih je Zelena pupavka i samo jedan njen prosječan primjerak je dovoljan da smrtno otruje cijelu obitelj. Zvuči zastrašujuće, ali je to surova istina. Problem je što se simptomi trovanja ne jave odmah, već može proći i četiri i pet dana kad otrov počne razarati jetru i bubrege – to je samo mali dio priče koju sam osobno od njih čuo, a da sam gljivar i da želim ići u šumu brati gljive za jelo,svakako bi se prvo obratio ovim ljudima da me nauče što smijem, a što ne To svakako preporučamo svima vama. Gljive su zakon,ali samo ako ih dobro poznajete.Ova sisačka ekipa to najbolje zna.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here