Izložba trojice imenjaka u Galeriji Striegl: Šohaj – Kopač – Striegl / Analogije

Slavko Šohaj

Melankolik i ljubitelj klasične glazbe osobito Chopina i Schumanna, Musorgskija i Debussyija – slikar sjetnih plavičastih interijera i krajolika punih svježine prirode u kojima pulsiraju boje kao na strim glasovirima baroknih interijera, umjetnik koji je poput Klimta ovjekovječio svoju voljenu crvenokosu suprugu Hedu, istraživač sklon mnogim preobrazbama, kojemu je slikarstvo bilo vječna avantura duha i napora ruke… – o izložbi Slavka Šohaja u Modernoj galeriji 2017. (7dnevno.hr)
«Kad nas je, nadomak svoga 95. rođendana, Slavko Šohaj napustio – na samom početku 2003. godine – nečujniji od tišine nad grobovima, postali smo svjesni da se naš prostor smanjio za veliku mjeru gospodstvene suzdržanosti i stila“ – Igor Zidić (adris.hr)

Slavko Šohaj, Krajolik, 1993., ulje, platno / foto: izvor Galerija Striegl

Slavko Kopač

 …u svoje se početničko doba Kopač, s razlogom, kitio tom titulom (akademskog slikara, op. a.); kako je, poslije 1948, počeo napredovati velikim koracima u maštarije i vizije, kako se počinjao diviti djelima likovno nepismenih, otkačenih i marginaliziranih, kako je i sam počeo otkrivati svu ljepotu života na margini – ne ubirući društvovne prihode na svoju darovitost, znanje, autoritet i ugled – tako se čarolija Akademije počela topiti, a on, skroman i tih radnik, više-manje nezaustavljiv u skitanju stvarnim i imaginarnim stazama, u stihovanju i slikovanju, u kiparenju i uzlijetanju, u afirmiranju, kolekcioniranju i muzealiziranju un art autre, koja će, u njegovoj i Dubuffetovoj inačici, uskoro postati art brut – otvorena će srca susretati svijet blag i pogibeljan, lijep i rugoban, smiješan i groteskan kao dijete pripušteno u gužvu velegrada: bosonogo, oslobođeno od svih škola i svega naučenog, spremnog da umjesto jedne vrsti znanja dotakne sva: regularna i neregularna, kodificirana i apokrifna… – Igor Zidić u Katalogu izložbe Slavka Kopača u Galeriji Adris 2016.

Slavko Kopač, Lov na divljeg vepra, 1948., ulje, šperploča / foto: izvor Galerija Striegl

Slavo Striegl

Povučen i nenametljiv, slikar Slavo Striegl se čitavoga života posvetio svojem radu kao najneposrednijem dijalogu sa svijetom oblika i s manifestacijama prirodnih ritmova. Njegovu osamljeničku poziciju svo je to vrijeme jačala nebriga za uspjeh i slabo praćenje “oscilacija ukusa”, odnosno zbivanja u većim likovnim središtima, a posljednjih godina njegova je izolacija i generacijska, jer je ostao na poprištu kao jedan od rijetkih slikara formiranih davnih četrdesetih godina prošloga stoljeća – dakle, kao umjetnik s šezdesetipet godina kontinuiranoga radnog vijeka. – Tonko Maroević, uz izložbu „Slavo Striegl – velikan iz tišine“ (galerija-striegl.hr)

Slavo Striegl, Jablani, 1970.-1980., akvarel / foto: izvor Galerija Striegl

 

Gradska galerija Striegl predstavlja završnu izložbu u godini 100. obljetnice rođenja Slave Striegla u Sisku. Stižu nam djela koja se nalaze u vrhunskim dometima hrvatske i svjetske umjetnosti!

Ovaj put, predstavljamo vam izložbu trojice autora: Slavka Kopača, Slavka Šohaja i Slave Striegla. Tri velika imena i imenjaka hrvatske povijesti slikarstva, većim dijelom druge polovice 20. stoljeća, koji nikada do sada nisu stavljeni u zajednički kontekst niti povijesno-umjetničkih, kritičkih komparacija niti onih izložbenih, a ova izložba potvrđuje da nije samo ime što ih povezuje.

Izložba je rezultat suradnje Moderne galerije i Gradske galerije Striegl. Autorice i kustosice izložbe su Lada Bošnjak Velagić i Alma Trauber.

Programska godina Gradske galerije Striegl tijekom 2019. godine u znaku je obilježavanja 100. obljetnice rođenja Slave Striegla i u tom znaku nastojali smo iz različitih rakursa iznova pozicionirati i interpretirati Strieglov opus i umjetničku ostavštinu kao i ukazati na nova saznanja o njegovom mjestu u hrvatskoj povijesti umjetnosti.

I dalje je premalo poznat podatak da je, između tek rijetkih muzejskih institucija koje u svom fundusu čuvaju djela Slave Striegla, jedna od njih upravo Moderna galerija u Zagrebu. Obzirom da se u fundusu Moderne galerije čuvaju i djela Slavka Kopača i Slavka Šohaja, a veliki je broj njihovih djela, uz otkup, u fundus pristigao i donacijom umjetnika, cilj nam je ovom izložbom uspostaviti paralele značaja takvih donacija umjetnika koje u sebi sažimaju relevantne dijelove pojedinih umjetničkih opusa, kao što je ovdje slučaj s opusima Kopača, Striegla i Šohaja. S druge strane, iduća poveznica seže u formativne godine akademskih iskustava, gdje su sva trojica bili pod mentorskim utjecajem i ”usmjerenjem” Vladimira Becića, Ljube Babića, Krste Hegedušića kao i interpretatori europskih slikarskih stremljenja prve polovice 20. stoljeća: Picasso, Cezanne, Matisse, Art brut te je spomen profesora/mentora/majstora u njihovim profesionalnim biografijama gotovo neizostavan, kako po evidentnosti partikularnih utjecaja, tako i po bijegu od istog, kao što je to slučaj kod sve trojice.

I Šohajevo i Kopačevo i Strieglovo slikarstvo u kontekstu ove izložbe predstavljeno je kroz sasvim iznenađujuće analogije i dodirne točke.

Sva trojica su bili specifična ”bića samosti” slikarske scene, samozatajnih i intimističkih umjetničkih prosedea za koje bismo mogli reći: (…) jedni žive tako da svijet samo misle; drugi, pak, tako da ga samo osjećaju (…)

Otvorenje izložbe održat će u petak 8. studenog u 19 sati u Gradskoj galeriji Striegl, a izložba se može razgledati do 27. studenog 2019.

Svim zainteresiranim posjetiteljima želimo dobrodošlicu uz napomenu da je ulaz slobodan i besplatan.

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here