Jugo nad Capragom

Autor:Miroslav Šantek

Slavin Balin je radijski voditelj na zagrebačkom Radiju 101. Upravo je u eter pustio glazbu i stihove vječnog i zimzelenog hita grupe Foreigner – I Want To Know What Love Is iz 1984. koji su se razmiljeli preko zvučnika po unutrašnjosti mog malog Peugeota dok ulijećem u vrtlog otpalog lišća s toplola kojeg južni, topli vjetar raznosi ulicama sisačkog Capraga. U videospotu te pjesme snimljeni su kadrovi newyorških nebodera, vječitih simbola svjetske gospodarske i financijske moći, a oko mene su stambene, socijalističke zgrade ovog naselja izgrađene u samoj šumi koje su postojeći dokaz da se i ovdje događala istinska gospodarska moć i slava Siska sve do početka rata.

Caprag je ustvari jako lijepo i idealno mjesto za život. Naravno, ako imate posao i automobil da se dovezete do Siska, Petrinje, Zagreba – gdje god hoćete. Tisuće ljudi živi u ovim zgradama okruženim zelenilom šume, dok nekadašnje gospodarstvo koje je bilo poznato u puno širim okvirima ivelikim područjima  živi još samo u sjećanju ovih ljudi. Ovdje odavno više ne pada crvena prašina s neba iz čuvene Željezare, niti se putevima i sokacima  ne širi intenzivan “miris” rafinerije. Onaj prijeratni intenzivni život tisuća radnika je prestao i čini se zauvijek nestao. Plamene zore ne bude više iz sna mlade radnike ovdje, oni su otišli prema nekim irskim ili njemačkim tvornicama, a jedino njihovi roditelji svake noći proklinju sudbinu koja ih je rastavila od njihove djece. Ali to ne mijenja situaciju. Kao i svugdje i ovdje je ljudski faktor utjecao na sadašnjost.

Došao sam na ovo mjesto vidjeti uživo kako je Grad Sisak obnovio malo jezerce usred šume – jedan od simbola Capraga. Treba priznati da je Komunalac odradio jako dobar posao – jezerce je očišćeno, produbljeno, postavljen je geotekstil i novi sloj kamenja, a u oči upada drveni mostić s klupom koji je pun pogodak za mnogobrojne šetače koji ne propuštaju priliku napraviti nekoliko “selfija” na ovom mjestu. Ljudi su, čini se, vrlo zadovoljni obnovom i izgledom ovog malog vodenog raja.

Nisam dugo čekao na potvrdu te tvrdnje. Jedan gospodin je sa žarom u očima i osmijehom na licu mobitelom fotografirao cijeli okoliš oko jezerca i zamolio me da ga fotografiram pored starog hrasta. Kaže da je iz Hrvatskih šuma i da je oduševljen stanjem Capraga i te simbioze ljudskih naselja i šume i da je ovo jedinstven slučaj nadaleko,te da priprema stručno izlaganje u Osijeku baš na tu temu.

Drugi prolaznik je izveo svoju kujicu u svakodnevnu šetnju ovom šumom, a on je već 45 godina stanovnik Capraga. Kaže da mu se nije sviđao centar Siska odakle je rodom i da veći dio svog života živi ovdje. Visoko je obrazovan, nekadašnji je zaposlenik Željezare koji mi je ispričao puno detalja o tim slavnim danima kad se radilo i gradilo. Mišljenja je da je sve planski upropašteno 1992. i da nema povratka na staro, a ni boljitka. Par godina je do penzije i njegova životna priča će biti kako, tako osigurana. Brine ga i ljuti što mladi nemaju posla, što je njegov sin otišao na rad na daleki sjever Europe, daleko od ovog raja na zemlji u kojem paradoksalno nema posla. Sviđa mu se obnovljeno jezerce i želi još više rasvjetnih tijela kroz caprašku šumu.

Jugo je nad Capragom. Topli vjetar nosi kišu. I sjećanje na neka davna vremena.

 

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here