Hrvatska predizborna gerila

Autor: Marjan Gašljević

Sada kada su se već dobrano zahuktale izborne mašine političkih grupacija koje žele u izbornom procesu ušapiti neki dio kolača ili ti vlasti, sve manje se bira oružje s kojim se „tuče“ po političkim protivnicima ali i „slastice“ s kojima se pokušava navući pokoji glasač. Osobno mi se, nekako, čini da gotovo svi ti igrači ipak izbjegavaju koristiti stari, dobri, prokušani hrvatski model u kojem međusobnu borbu vode partizani, ustaše i četnici. Da li izborni stožeri ove „jake snage“ čuvaju za onaj najjači zadnji udar na glasačko tijelo ili su skužili da je građanima, bar većini, već odavno pun k..ufer ovih sjena prošlosti pa se malo libe koristiti blagodati njihova spominjanja koje još „puše“ samo malobrojni.

Da to baš u cjelosti i nije tako, odnosno, i da postoji još uvijek itekako jako uvjerenje da spominjane „jake snage“ mogu mnogo toga pokrenuti i preokrenuti u hrvatskoj političkoj javnosti je činjenica pokušaja iz kalendara praznika izbaci Dan antifašističke borbe.

Da bi shvatili ovaj gerilski pokušaj ubacivanja „jakih snaga“ u predizborna događanja možda je dobro prisjetiti se nekih činjenica oko njihova nazivlja i povijesti tih nazivlja. Značenje riječi „partizan“ je dvojako: U jednom značenju riječ se koristi za naziv gerilskog borca a u drugom ima pogredno značenje za politikantstvo i strančarenje kroz strast izražavanja pripadnosti nekoj ideologiji ili stranci. U ovom značenju Hrvatski enciklopedijski rječnik izjednačuje riječi „partizan“, „ustaša“, „četnik“ tako da, primjerice, u proglasu CK KPJ poslije Ličkog ustanka 1932. godine daje se „podrška ustašama“ u dijelu gdje se spominje borba „partizanskih (ustaških) odreda“. U počecima antifašističke gerile u II svj. ratu na području bivše Države za te se borce koristio naziv „gerilac“ jer je jedan od ideologa Pokreta Đilas naziv „partizan“ smatrao rusizmom pa ga nije želio rabiti a nazive „ustaša“ i „četnik“ već su, kao riječi istog značenja, iste usvojile druge njima suprostavljene skupine. Tito je prelomio te je od hrvatskih komunista tražio da se koristi riječ „partizan“ kao i od drugih, a da se odbaci riječ „gerilac“ u čijem je korištenju nazirao natruhe separatizma. Najuporniji su bili Crnogorci koji su naziv „partizan“ prihvatili tek u listopadu poslije Savjetovanja u Stolicama.

Eto, iz ove kratke povijesne priče možemo zaključiti da smo, zamalo i u različitim izričajnim kontekstima, mogli biti ovi, oni, ili oni treći. Jebiga, pa ti znaj, a svatko druka po nekim svojim kriterijima za neke „svoje“.

Naravno, mi danas niti pod koju cijenu ne prihvaćamo promišljanja niti Tita a još manje Đilasa pa se s pravom pitamo koje bi to onda snage na hrvatsku predizbornu pozornicu doveli režiseri igrokaza izbacivanja Dana antifašističke borbe u u čiju korist ili štetu? Jedino što je u toj namjeri nedvojbeno je činjenica da se te „jake snage“ ne uvode vojnički žustro uz lupanje čizmama o pod poštujući ritmove najljučih koračnica već u skladu svog imena. Gerilski. Tiho, podmuklo a opako pa kad uđu u teritorij onda mogu razviti svoje zastave i staviti oznake na kape i revere. I, naravno, tamaniti.

Samo značenje ovog Dana za ovu temu je nebitno ma koliko, u stvari, bilo sporno i povijesno i politički dvojbeno. Bit inicijative je namjera. Namjera natjerati kandidate (građane) da se svrstaju „za“ ili „protiv“ pa ih, sukladno tome, obilježiti. Sredine, na žalost, nema kao ni natrag. Svako kolebanje završava „komesarskim hicem“.

U ovom me trenutku i sama pomisao na ovakvo rješenje straši. Još uvijek vjerujem da smo ljudski i civilizacijski odmakli dovoljno daleko od i primisli ovakvih rješenja međutim nikada ne treba zaboraviti da svako „zlo počinje riječju“. Da li su „gerilci“ shvatili opasnost i opakost namjere pa su naglo povukli ideju vraćajući na scenu provjerene ali nešto manje opasne role u kojima uloge igraju „sitniji“ a neloši i tak-tak korisni  igrači kao Pupovac, Jelinić i društvo.

Da su svi „gerilci“, neću reći isti, slični govore mnogi zajednički interesi. Većina novovjekih „gerilaca“, i ako u neki već debelo ostarjeli, toliko stameno čuva svoje privilegije, ma bile one stečene i prijevarom ili teškim nemoralnim radnjama, da ih se niti najljući jurišnici na izborne sinekure ne usude spominjati znajući da se, ma kako god, stečeno brani bez obzira na žrtve. One druge. Stoga, molim, gerilcima ma bili i u pidžamama, ne pakirati.

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here