Posljednji čovjek na svijetu u napuštenoj raketnoj bazi Žažina

Autor:Miroslav Šantek

Jedan dokumentarac se pozabavio temom kako bi svijet izgledao kad bi odjednom nestali svi ljudi s njega. Teorija kaže da bi ostala upaljena računala koja bi neko kratko vrijeme kontrolirala sustave, a onda bi vremenom nestala struja, događali bi se nekontrolirani požari, a na kraju bi bez kontrole i sustava zaštite eksplodirale i nuklearke, ali kažu sve bi to brzo priroda sredila, obnovila se i bilo bi joj bolje bez nas. Za usporedbu su prikazali neka mjesta koja su danas poput gradića Pripjata pored nuklearke Černobil gdje se dogodila poznata nuklearna katastrofa bez stanovnika i ljudi. U tom gradu priroda polako “jede” sve građevine što su ih ljudi napravili.

Kroz metalni kostur nekadašnjeg vojnog hangara od kojeg je jako malo ostalo probija se popodnevno, skoro predvečerno jesenje sunce. Građevina nema vrata ni prozora, nema ni zidova, nema ničega. Ona je samo ogromni, otvoreni prostor u kojem počinje rasti vegetacija koja će ga vremenom potpuno prekriti i pojesti.Pored njega je betonska podloga nekadašnje vojne piste gdje su stupale i udarale mnogobrojne vojne čizme ove nekadašnje vojne raketne baze u selu Žažina koja je dobro skrivena u šumi, relativno daleko od civilnih kuća. Posvuda je tišina. Zlokobna. Teška. Bolna. Mogu čuti svoje misli, mogu čuti disanje. U gustom zelenilu izviruju razne manje i veće prostorije sa kojih je skinuto i odnešeno baš sve što je vrijedilo. Osobno me sjećanja vežu za ovo mjesto i zimski početak 1992. kad sam ovdje proveo desetak dana. Mala vojarna je imala sve potrebno i pružala je potpuni komfor za boravak. Danas su od toga ostala samo sjećanja. Poneki divlji deponij smeća,rabljeni kondomi, prazne kutije cigareta i odbačene konzerve piva ukazuju da ovo mjesto ponekad netko i posjeti. I osjeti tu tišinu. Sve je okruženo gustom šumom i tek preleti i tragovi mlaznih aviona na plavom nebu visoko u daljini čovjeka podsjete da ipak nije sam na ovom svijetu. A kad tragovi na nebu nestanu vrijeme je za odlazak iz ovog napuštenog i osamljenog mjesta koji nema ogromne količine radijacije kao ukrajinski Pripjat,ali ima istu sudbinu – priroda će ga prekriti i vremenom uništiti potpuno.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here