studeni

studeni pokopa sve lišće
i neku tugu uvuče u kosti
bez pripreme i bez najave
razoruža zadnje zrake sunca
zasivi nebo posljednji put
čovjek u trenutku zaboravi
“..ono moje sve..”
zavuče se pod hladne kosti
pripiše im pokoji dijalog
da se ne osjeća toliko sam
utješi se da je sve zbog zime
i da će već sutra biti bolje
kad udahne prvu mrvu jutra
ne bojeći se trome tišine
jer i u studenom još ptica
toplo doziva jedino svoje
gnijezdi se u praporcima grana
ne bi li tako zabubnjala proljeće
a svuda oko nje i u njoj je studen
studen prolivena studenim

Boba

Foto:Cobra

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here